Preživjeli logoraši, porodice ubijenih logoraša, članovi udruženja, na ovom su mjestu još jednom podsjetili na počinjene zločine i neopisivi teror počinjen u ovom koncentracionom logoru.
Predsjednik Regionalnog saveza logoraša regije Banja Luka Mirsad Duratović je kazao Feni da ono što logoraše najviše boli je činjenica da još uvijek nisu procesuirani svi odgovorni za ove zločine.
- Prije svega mislimo na same kreatore ovoga logora, one koji su osmislili to da ovo bude logor i organizovali sve, a to su članovi kriznog štaba Opštine Prijedor koji do dan danas izbjegavaju tu ruku pravde koja bi trebala da ih stigne, ne samo za logor Omarska, nego i sve druge prijedorske logore, ali i sve druge zločine na području tadašnje opštine Prijedor koji su počinjeni, koje su oni kreirali, osmislili, organizovali - istaknuo je Duratović.
Ne znamo, dodao je on, šta Tužilaštvo BiH čeka.
Kaže da su danas podsjetili i na sveukupni obim zločina koji je počinjen u Prijedoru, na 501 lokaciju na kojoj su ekshumirani posmrtni ostaci, na više od 60 pravosnažnih presuda za ratne zločine.
- Govorili smo da su posmrtni ostaci ekshumirani u 10 opština u tri države, ali da su posmrtne ostatke Prijedorčana nosile Sana, Una, Sava, Dunav i Vrbas. Pet rijeka je u BiH i šire nosilo posmrtne ostatke Prijedorčana, što govori o obimu zločina. Oni koji su kreirali zločine i htjeli da uklone Bošnjake i Hrvate sa ovoga područja nisu samo deportovali žive nego i mrtve - istaknuo je Duratović.
Po njegovim riječima, to dokazuju i grobice koje su ekshumirane - Hrastova glavica, Sanski Most, Jama lisac u Bosanskoj Krupi itd.
Duratović kaže da, osim što zločinci nisu željeli da živi više budu tu, čak su i posmrtne ostatke iznosili iz Prijedora i sakrivali na nekim drugim lokacijama, odnosno drugim opštinama.
Nakon što je prošlo 30 godina od počinjenih zločina, Duratović ističe da je kultura sjećanja bitna za one koji su to preživjeli, a da za buduću generacije „moramo uvesti kulturu pamćenja, prenijeti njima ta naša sjećanja i uvesti kulturu pamćenja, prenositi to“.
- Mi možemo sada govoriti, organizirati skup, komemoraciju, prenijeti to, reći, ali mi moramo to naše sjećanje na određeni način ovjekovječiti. Treba obilježiti sva ova mjesta masovnih zločina, sve logore, sva mjesta ekshumacija, pisati knjige, ovo što mi nosimo u svojim glavama prebaciti na papir ili video vrpcu. Samo na taj način možemo garantovati da će se istina o ovim zločinima prenositi na buduće generacije - smatra Duratović.
Strahote Omarske
Logor Omarska, baš kao i Keraterm i Trnopolje formiran je 26. maja 1992. godine, a njegovo rastuštanje počelo je na današnji dan, 6. augusta 1992. godine. Oko šest hiljada Bošnjaka i Hrvata bilo je zatočeno u ovom logoru, a ubijeno ih je oko 700.
U logoru su bile zatočene i žene, kao i djeca. Podaci kažu da je žena bilo 37, od toga ih pet nije preživjelo, a maloljetnika je bilo 28. Logor je raspušten nakon što su ga otkrili i posjetili američki i britanski novinari.
Ed Wulliamy, novinar uticajnog britnskog Guardiana bio je jedan od njih.
- Vidjeli smo kako iz hangara u dugim kolonama izlaze iscrpljeni logoraši, trepćući zbog izloženosti sunčevoj svjetlosti. Bili su po cijelom vanjskom prostoru, a iznad njih se nalazio stražar naoružan strojnicom. Ušli su u menzu gdje su poput izgladnjelih pasa iz zdjela jeli supu. Oči su im izgledale kao da željno očekuju kazati istinu koja je preopasna da se izgovori u prisustvu stražara. 'Ne želim lagati, ali ne mogu reći istinu', rekao je jedan logoraš - zapisao je Wulliamy.
- Sjećam se i sjećat ću se dok sam živ, vriske žena koje su bile napolju ili u prvoj sobi. Nikad neću zaboraviti njihovu vrisku i krikove. Onda sam osjetio smrad spaljenog mesa. Znate da meso kada počne da gori ima specifičan miris, a taj miris spaljenog mesa miješao se s mirisom zapaljenih guma - svjedočio je pred sudom svjedok o događajima u Omarskoj.
- Nas su tukli, psihički zlostavljali, izgladnjivali i ostavljali žedne. To je jednostavno nemoguće opisati. Nekada bi stražari ulazili u prostorije pune zatočenika nasumično premlaćivali svakoga ko bi im pao šaka - svjedočio je pred sudom u Hagu Emir Beganović 1996. godine u predmetu Duška Tadića i 2000. godine u predmetu Kvočka i drugi.
Dio logoraša iz Omarske je ubijen na Koričanskim stijenama, a dio na Hrastovoj glavici, a prema sudskim dokumentima pronađeno je 72 tijela, prenosi Preporod.
Dan prije nego će biti raspušten logor Omarska, svjetska javnost je saznala za logor Trnopolje kroz koji je prošlo 23.000 ljudi što ga čini najmasovnijim logorom za civile nakon Drugog svjetskog rata. Upravo je u logoru Trnopolje 5. augusta 1992. godine nastala fotografija Fikreta Alića koja je objavljena u utjecajnim listovima Guardian i Time.
Tokom rata u Prijedoru je ubijeno 3.176 civila nesrpske nacionalnosti, od toga 102 djece, a za zločine u Prijedoru je osuđeno 37 osoba na 617 godina. Upravo je Tomašica najveća masovna grobnica na Balkanu.
(Vijesti.ba)