Tadić ocjenjuje da je teško komentarisati Vučićev govor, jer je prosto nevjerovatno da je uspeo da nema gotovo nijedne rečenice koja nije sporna, bilo sa stanovišta istine, logike ili elementarnog stila.
“Mislim da u našoj istoriji političkih obraćanja ne postoji govor koji je sadržao više kontradiktornosti od onog koji je Vučić održao u Novom Sadu. U tom smislu može se reći da mu dobro ide u ambiciji da “uđe u istoriju”, samo u tu istoriju svakako ne može ući kao prvi koji obeležava Oluju, ali može kao prvi koji laže da je pre njega niko nije obeležavao”, kaže u razgovoru za Danas Boris Tadić, bivši predsjednik Srbije.
Tadić ocjenjuje da je teško komentarisati Vučićev govor, jer je prosto nevjerovatno da je uspeo da nema gotovo nijedne rečenice koja nije sporna, bilo sa stanovišta istine, logike ili elementarnog stila.“Sramno je koristiti zločine i žrtve za samopromovisanje na temelju laži o svojoj prvenstvenosti u svemu. On je prosto opsednut potrebom da je u svemu prvi, a takvu opsesiju imaju obično oni koji ni u čemu dobrom nisu prvi”, ističe sagovornik Danasa.
On primjećuje i da su mestom u istoriji opsjednuti najviše oni koji imaju razloga da brinu o tome kako će ih istorija zapamtiti. A Vučić, kako kaže, svakako ima razloga za takvu brigu.
“Ovakvo obraćanje prevazilazi političku analizu i zalazi u oblast analize drugih nauka, jer se on sve vreme obraća nepoznatom i neidentifikovanom neprijatelju, odgovara na neke napade koji ne postoje. Istovremeno govori da će da moli i pristaje na mir po svaku cenu, uz obećanja da će Srbija pobediti i više se saginjati neće”, napominje bivši predsednik Srbije.
Ističe i da Vučić obećava da se Srbija više neće izvinjavati, ali da će umjesto toga klečati itd.
“Neko neupućen ko bi slušao Vučićevo obraćanje pomislio bi da se obraća predsednik države kojoj je upravo objavljen rat. Jasno je da pokušava u jednom govoru da se obrati svim ciljnim grupama i u domaćoj i u međunarodnoj javnosti i da je u osnovi tog obraćanja strah, koji prikriva stalnim isticanjem hrabrosti. Ali rezultat toga je jedan opskuran govor koji iznad svega unižava našu državu i naciju”, ocenjuje Tadić.
Prema njegovim riječima rezultati Vučićeve vlasti u posljednjih deset godina su takvi da je zakonomjerno da koliko Vučić uzdiže sebe, toliko će unižavati Srbiju i sve njene građane. A najgore od svega je, kako kaže, što u svim njegovim naporima da postane istorijska ličnost, nikada nije uspio da artikuliše nijednu viziju budućnosti svoje zemlje i naroda, jer je i dalje zarobljen u devedesetim godinama.“Sva njegova obraćanja, sve laži, manipulacije, opsednutost bivšom vlašću, prekrajanje istorije, sve je to samo borba sa samim sobom i sopstvenom političkom prošlošću “, ocejuje Tadić.Bivši predsjednik Srbije napominje i da na žalost, hrvatski zvaničnici ponovo neće propustiti da slave i da se ne osvrnu na zločine prema Srbima.
“I svaki put kada obeležavaju Oluju, imaju priliku da se osvrnu na to i upute izvinjenje, a bez priznavanja zločina i iskrenog izvinjenja, predstavnici Hrvatske nemaju legitimno pravo da bilo kome drže lekciju o odnosu prema prošlosti.
Da podsjetimo na desetogodišnjici progona 250 000 Srba iz Hrvatske, 2005. godine, patrijarh Pavle, služio je liturgiju za one koji su ubijeni i pomolio se za dobro svih prognanika. U molitvi su učestvovali i tadašnji predsjednik Boris Tadić i premijer Vojislav Koštunica. Crkva Svetog Marka bila je premala za sve koji su hteli da prisustvuju.
Patrijarh Pavle rekao je tada da je “žalost naša prevelika, ali bi ona bila neprebolna da su oni izginuli idući da osvajaju tuđe. “Oni su proterani iz svojih krajeva, gde su živeli stotinama godina“, kazao je patrijarh. Vojislav Koštunica ocijenio da je da je "Oluja najveće etničko čišćenje posle Drugog svetskog rata, te da ni posle deset godina još nema pravde i priznanja celovite istine, a posledice te tragedije nikada do kraja neće moći da se otklone".
Vučić je u Novom Sadu rekao da postoji krivica zbog svih godina ćutanja i zamornog zaboravljanja žrtava.„Godinama u Srbiji kao da nije bilo svedoka zločina. Niko nije pričao kako su ubijani civili, njihove kuće pljačkane, paljenje, kako su Srbe udarali, kamenovali, kako su bombardovali kolone ubijajući decu i starce, malenu braću i sestre. Time smo i sami pravdali zločin“, naglasio je on.
Istakao je da smo sami time bacili kamen na najtužniju kolonu u istoriji.
„Radili smo to gotovo čitavo punoletstvo, 18 godina. Natovarili smo sopstvenom narodu večni osećaj krivice, koji je podrazumevao da smo sami krivi kada nas proteruju i ubijaju. Opravdali smo zločin nad ljudima čija je jedina krivica bila da su pravoslavci, Srbi koji su želeli da žive na svom ognjištu“, objasnio je Vučić.