Mostarski novinar, Miroslav Vasilj, blizak lideru HDZ-a Draganu Čoviću, piše da bi Denis Bećirović, mogao odigrati ključnu ulogu u smirivanju odnosa između Bošnjaka i Hrvata, ali pod pretpostavkom da prethodno ispuni nekoliko preduvjeta. Njegov tekst prenosimo u integralno.
Politika
Prije 17 min Prije 5 min
1
Piše: MIROSLAV VASILJ / HMS
Mir. Stabilnost. Odgovornost. Dijalog. Pozitivan ambijent. Rad za opće dobro. Život dostojan čovjeka. Rješavanje, a ne stvaranje novih problema. Sigurnost svakog čovjeka. Izgradnja našeg doma. Rješavanje otvorenih pitanja između sebe. Izgradnja odnosa na ravnopravnim osnovama sa susjedima – samo su to neke od poruka jednog bh. političara u jučerašnjem izdanju Avaza. Što mislite kojega?
Novoga bošnjačkoga člana krnjeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denisa Bećirovića koji je kao kandidat jedanaest oporbenih bošnjačkih stranaka pomeo protukandidata Bakira Izetbegovića. Reći ćete da, ali to su opća mjesta. Svatko će se normalan zalagati za takve poruke. U Mostaru da. Ali u političkom Sarajevu ne! Uz izuzetke Fahrudina Radončića i Elmedina Konakovića.
No Bećirović nije novo lice na političkoj pozornici. To je točno! Njegove izjave iz prošlosti su dosta radikalne prema Hrvatima u BiH. Na razini onih očerupanih jastrebova iz SDA i njihovih olinjalih još radikalnijih satelita. I to je točno! No to je prošlost. Iako grijesi prošlosti bacaju velike sjene kako je to u jednom od svojih detektivskih romana lijepo napisala Agatha Christie, kod Bećirovića je te grijehe ako bude dobre volje možda moguće zaobići.
Bećirović je danas u novoj ulozi. Legitimni je bošnjački član krnjeg Predsjedništva BiH. S iznimno velikom potporom bošnjačkog biračkog tijela koje ga je dovelo na tu poziciju. Samim time trebao bi pokazati manire državnika. Njegova politička figura zapravo bi, ukoliko on to prepozna, mogla biti ključna u smirivanju stanja u BiH. U popravljanju kontaminiranih političkih odnosa između Hrvata i Bošnjaka u Federaciji. A onda i onih između Sarajeva i Banja Luke. A na dobrobit svakog čovjeka u BiH.
No da bi se to dogodilo postoje određeni potezi koje Bećirović treba učiniti:
– Prije svega distancirati se od Željka Komšića i nacional-unitarističke politike uzurpacije, otimačine i istrebljenja.
– Priznati realnost da je BiH zemlja tri konstitutivna naroda i ostalih i da smo svi mi ujedno i građani i da smo kao takvi građanska zemlja.
– Zalagati se za to da u institucijama u kojima se ne bira po građanskom modelu kao što su Predsjedništvo BiH, domovi naroda na državnoj i federalnoj razini i Vijeće naroda u RS-u treba spriječiti i onemogućiti otimačinu, uzurpaciju i prevaru nad malobrojnijima: Hrvatima, Srbima, Bošnjacima, Romima, Židovima…
– Proaktivno sudjelovati u kreiranju nove izvršne vlasti u kojoj se uvažava većinska biračka volja sva tri biračka tijela i svih građana.
– Podržati inicijativu da se prije formiranja nove vlasti dogovore sustavne izmjene izbornog zakona koje bi onemogućile uzurpaciju i otimačinu hrvatskih pozicija u saveznim tijelima vlasti, posebice u danas krnjem Predsjedništvu BiH.
– I objasniti dijelu političara u svojoj stranci te nekim koalicijskim partnerima da je ovo zajednička kuća i da nije lijepo željeti uništenje nekoga samo zato što je druge nacije – primjerice Hrvat ili druge vjeroispovijesti – primjerice rimokatolik.
Ovo je pružena ruka. Reći ćete naivno je sve to. On to nema u sebi. A i ako ima ne smije jer bi ga bošnjačko biračko tijelo kaznilo. Možda jeste naivno, ali je ljudski. A na osnovu čega bi Bećirović mogao crpiti ovakvu politiku.
– Pa prije svega iz svoga nedavnog javnog istupa u središnjoj Bosni gdje je nakon potpore Islamske Republike Iran nacional-unitarističkoj politici, želeći se distancirati od toga, rekao kako treba uvažavati postojanje tri naroda.
– Ako ni to nije dovoljno onda na politici SDP-a u Mostaru koja se zalaže za konsocijacijski model u tom gradu da Bošnjaci kao demografska manjina imaju paritet, konsenzus, klubove naroda, izborne jedinice, nacionalne kvote… Dakle sve ono što se brani Hrvatima na višoj razini gdje su oni pak demografska manjina.
– Ako to nije dovoljno onda u aneksu četiri Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma – ustavni patriotizam.
– Ako to nije dovoljno u rezultatima referenduma za neovisnost BiH i masovnom hrvatskom glasovanju za nezavisnost.
– Ako ni to nije dovoljno onda u tradiciji dvojice socijalističkih funkcionera iz vremena SR BiH Džemala Bijedića i Osmana Pirije koji su iako u totalitarnom sustavu imali osjećaj za inkluzivnu politiku i prema Srbima i prema Hrvatima i prema Muslimanima, ali i viziju gospodarskog blagostanja.
– Ako to nije dovoljno u ZAVNOBiH-u u čijoj formuli jasno stoji čija je, to jeste čija nije BiH.
– Ako to nije dovoljno onda u našoj još starijoj tradiciji i povijesti kada su se tri prvo zajednice, pa naroda pa nacije već formirale i tako stoljećima egzistirale.
– Ako ni to nije dovoljno onda ukoliko je istinski socijaldemokrata u tradiciji socijaldemokrata da štite malobrojnije i njihova prava.
– Ako ni to nije dovoljno onda na osnovu humanizma – da nije lijepo željeti uništenje, pa ni političko, nekoga samo zato što je malobrojniji i drugačiji.
Naravno Bećirović za takvu politiku treba pruženu ruku Mostara i Banjaluke. Od Mostara ne može dobiti nikakva jamstva jer su se Hrvati borili i dalje bore za političko preživljavanje. Ako mu je to nedovoljno onda jamstvo da i dalje niti jedna hrvatska stranka nije za komadanje BiH i njezinih međunarodno priznatih granica ako će se poštovati ustav zemlje. A od Banjaluke da će se prestati sa separatističkim težnjama.
S obzirom na potporu bošnjačkog biračkog tijela Bećirović je pozvan učiniti nešto. Umjesto svađa, zaostalosti, pokušaja uništenja malobrojnijeg, pravljenja jednonacionalne države na račun uništenja malobrojnijeg, starih zavada i svakojake zaostalosti potrebno je okupljati, slušati, uključivati, razgovarati, biti spreman na kompromis.
Potrebno je izgrađivati dijalog, povjerenje i mir. Jedino to može spriječiti regresiju koja je na pomolu. A ona bi mogla biti još gore stanje od onog u kojem sada živimo. Ubrzo ćemo saznati ima li Bećirović u sebi državničkih manira ili će biti samo još jedan u nizu potrošenih političara. Zato dajmo čovjeku šansu. Ako odgovor bude pozitivan kao prvi bošnjački član krnjeg Predsjedništva BiH bit će dobrodošao i u Orašje, i u Odžak, i u Žepče, i u Jajce, i u Usoru, i u Vitez, i u Busovaču, i u Novi Travnik, i u Kiseljak, i u Kreševo, i u Uskoplje, i u Livno, i u Tomislavgrad, i na Kupres, i u Grude, i u Ljubuški, i u Posušje, i u Široki Brijeg, i u Ramu, i u Čapljinu, i u Stolac, i u Čitluk, i u Neum, i u Ravno, i u Mostar.