"Vladajuće partije u bosanskohercegovačkom entitetu RS, a posebno njihovi lideri, nastoje održati fikciju da RS posjeduje državne prerogative, iako znaju da je to mit i da je RS samo teritorijalno-administrativa jedinica u sastavu države Bosne i Hercegovine."
Državna imovina izraz je suvereniteta i zbog toga predstavlja “crvenu liniju” ispod koje se neće ići, bez obzira na bilo čije namjere ili eventualne pritiske, poručio je u intervjuu za Preporod.info predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PDPSBiH) Denis Zvizdić.
Zvizdić je govorio o pitanju donošenja zakona o državnoj imovini s obzirom na to da se u RS-u ona već knjiži na entitet, zatim o prijetnjama secesijom koje dolaze iz tog entiteta, ali i općem stanju u našoj zemlji.
"Situaciju u Bosni i Hercegovini možemo posmatrati s dva aspekta. Prvi je činjenica da naša zemlja raspolaže s vrlo kvalitetnim razvojnim resursima koji bi, ako se smisleno i strateški stave u funkciju njenog ekonomskog i društvenog razvoja, mogli od Bosne i Hercegovine napraviti dugoročno održiv prostor ugodnog življenja i unosnog poslovanja. S druge strane, svjedoci smo dugogodišnje političke nestabilnosti koju kontinuirano proizvode protivnici jedinstvene, funkcionalne i napredne BiH, što onemogućava i usporava unutrašnju reintegraciju, izgradnju pravne države i slobodnog i prosperitetnog društva. Nažalost, ovaj drugi aspekt je dominantan u javnom prostoru i zbog toga je prisutan osjećaj besperspektivnosti koji je jedan od najvažnijih razloga zbog čega mladi ljudi odlaze iz naše zemlje", kaže Zvizdić.
Koliko ovakvoj situaciji doprinosi cijela priča koju slušamo svakodnevno iz RS-a, prijeti se disolucijom BiH, secesijom RS-a, a sada i oduzimanjem i državne imovine? Šta se krije iza svega? Ko treba reagovati i na koji način to zaustaviti?
Vladajuće partije u bosanskohercegovačkom entitetu RS, a posebno njihovi lideri, nastoje održati fikciju da RS posjeduje državne prerogative, iako znaju da je to mit i da je RS samo teritorijalno-administrativa jedinica u sastavu države Bosne i Hercegovine. Svjesni toga, pokušavaju da eutanaziraju državne institucije i da otmu nadležnosti države, uključujući i državnu imovinu. To se, naravno, neće dogoditi, jer je država jedini titular državne imovine, i tako će i ostati. Što se tiče više puta ponovljene prijetnje o secesiji entiteta RS, mislim da je riječ o potpuno nerealnoj i neostvarivoj ideji koju, preko Dodika, i dalje forsiraju svima poznati velikodržavni ideolozi iz Srbije, a koju Dodik koristi kao sredstvo ucjene prema međunarodnoj zajednici u cilju realizacije svojih ideja. Ipak, mislim da je vrijeme naivnosti prošlo i da je međunarodna zajednica naučila lekcije iz prošlosti, te da će, zajedno s domaćim institucijama, pravovremeno odgovoriti ako se nastavi prijetiti teritorijalnom integritetu međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. I ranije sam o tome govorio, a i dalje mislim da bi jedan od najboljih i najefikasnijih odgovora na prijetnju secesijom RS-a bio raspoređivanje NATO ili EUFOR vojnika na područje Brčko distrikta BiH.
Presudom Ustavnog suda BiH Zakon o nepokretnoj imovini RS privremeno je stavljen van snage do donošenja konačne odluke po meritumu. U RS-u, nakon što je NSRS donijela ovaj sporni zakon, već su počeli s knjiženjem imovine države na entitet. Dakle, ne poštuju se odluke Ustavnog suda, Tužilaštvo ne raguje? Koji su mahanizmi da se državna imovina zaštiti?
Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće, a neprovođenje odluka ili postupanju suprotno odlukama je krivično djelo. Do sada imamo više odluka Ustavnog suda BiH u kojima je nedvosmisleno rečeno da je država vlasnik cjelokupne državne imovine i da je Parlamentarna skupština BiH jedina institucija koja ima nadležnost da donese zakon o državnoj imovini. Tužilaštvo BiH mora hitno istražiti navode da pojedine institucije u bosanskohercegovačkom entitetu RS knjiže državnu imovinu, postupajući u suprotnosti s odlukama Ustavnog suda BiH i Zakonom o zabrani raspolaganja državnom imovinom, što je krivično djelo za koje moraju odgovarati oni pojedinci koji su spremni da svojim potpisom pokriju Dodikove antiustavne ideje.
Šta se čeka s donošenjem Zakona o državnoj imovini? Hoće li time državna imovina biti adekvatno zaštićena, na koji način? Hoćete li Vi kao predsjedavajući PDPSBiH poduzeti da se ovaj zakon nađe pred zastupnicima, kada, i šta po ovom pitanju mislite raditi?
BiH treba i mora imati zakon o državnoj imovini. Sve pravne pretpostavke za usvajanje zakona, kao što su Sporazum o sukcesiji, odluke Ustavnog suda BiH itd., već postoje, osim spremnosti pojedinih političkih aktera da se finalizira ta važna tema.
Treba imati na umu da bi istovremeno trebalo riješiti i pitanje denacionalizacije i restitucije, s obzirom da je BiH, uz Albaniju, jedina država na Zapadnom Balkanu koja nije riješila ta važna pitanja. Načela, norme i principi na kojima treba biti baziran zakon su poznati, državna imovina koju neće koristiti državne institucije, može, samo i isključivo uz odobrenje PSBiH, biti ili prodata po modelu prodaje zemljišta za izgradnju Ambasade SAD u Sarajevu, ili ustupljena nižim nivoima vlasti u cilju realizacije njihovih razvojnih projekata, uz zadržavanje prava vlasništva. Svako drugo rješenje je apsolutno neprihvatljivo i neprovodivo.
Kako gledate na to da RS, koja politički ima snagu na tlu manjeg bh. entiteta donosi zakone koji su na štetu države, ali i povratnika? Imamo slučaj imama Amir-ef. Mahića koji se tereti za govor mržnje, sude mu tamošnje vlasti, optužuju ga, dok se slučajevi poput veličanja ratnih zločinaca u RS-u ne sankcionišu. Možemo li govoriti o pravnoj državi? Kako državne institucije mogu zaštiti povratnike od politike koja je protiv njih u RS-u?
Neprihvatanje istine, revizija historije, negiranje genocida i glorifikacija presuđenih ratnih zločinaca koja se, praktično institucionalno provodi i propagira na tlu RS-a, ali i kod naših susjeda, je nazabilježena praksa bilo gdje u svijetu. Mislim da je ključno pitanje zašto ne reaguju nadležna tužilaštva i zašto predstavnici međunarodne zajednice, a većina ih dolazi iz demokratskih država u kojima su ovakve pojave najstrožije zabranjene, “gromoglasno šute” i blagim i neefikasnim saopćenjima praktično toleriraju rasizam, ksenofobiju, opasni jezik mržnje pa čak i neofašizam u srcu Evrope?
I domaće institucije i međunarodna zajednica imaju instrumente da spriječe ovakve retrogradne pojave koje ugrožavaju mir i stabilnost, ne samo BiH, nego i čitavog regiona i jugoistočne Evrope. Agresija na Ukrajinu je pokazala šta se dogodi kada zakaže preventivno djelovanje i kada se na vrijeme ne zaustave mitomanski, radikalni i ratoborni nacionalisti.
Spomenuli ste važnost donošenja zakona o restituciji. Godinama se ovo pitanje ne spominje u Parlamentu BiH. Možemo li uskoro očekivati da Vi kao predsjedavajući PDPSBiH na dnevni red stavite ovaj zakon, s obzirom na njegov značaj?
Kao što sam već rekao, BiH je, uz Albaniju, jedina postsocijalistička država u Evropi koja nije riješila pitanje denacionalizacije i restitucije, iako Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica predviđa pravo na restituciju eksproprisane imovine. Osim toga, zakon o restituciji, odnosno vraćanju prava vlasništva nacionalizovane imovine, će biti jedan od uvjeta na putu BiH prema članstvu u Evropskoj uniji. Isto tako trebamo biti svjesni da zakon kojim bi bilo riješeno pitanje vraćanja prava vlasništva, odnosno vraćanja nacionalizovane imovine ili davanje naknade za tu imovinu u drugoj imovini ili novčanoj naknadi, tretira izuzetno kompleksnu materiju i svaka jednostrana aktivnost, bez postizanja prethodnog političkog konsenzusa na nivou BiH, ne bi dala potreban rezultat. Riječ je o obavezi vraćanja više od 15.000 posjeda na poljoprivrednom i šumskom zemljištu koji su oduzeti i nacionalizirani poslije 1945. godine bez naknade, kao i hiljadama kuća, stanova, poslovnih zgrada itd. Smatram da ovo pitanje treba biti ponovo aktuelizirano, ali mu treba pristupiti krajnje ozbiljno, stručno i na bazi najboljih praksi.
Kako gledate na to da još uvijek u Predsjedništvu BiH nije podržano potpisivanje ugovora Islamske zajednice s državom BiH? Vjerujete li da u ovom sazivu to pitanje može konačno biti riješeno? Koji je Vaš stav o ovom pitanju?
Podsjećam da je Vijeće ministara kojim sam predsjedavao, u septembru 2015. godine jednoglasno usvojilo ugovor Islamske zajednice s Bosnom i Hercegovinom. Na odredbama i rješenjima ugovora smo dugo radili, konsultovali veliki broj stručnih institucija i pojedinaca i odgovorno tvrdim da je ugovor bio u potpunosti usklađen s tadašnjim radno-pravnim zakonodavstvom, da bilo koje rješenje ne odstupa od prava i obaveza u sferi radne ili vjerske prakse, kao i da su rješenja u ugovoru slična, naravno, s potrebnim specifičnostima, ugovorima koje imaju i druge vjerske zajednice u BiH. Prema tome, jasno je da su razlozi za dugogodišnju blokadu odobravanja ugovora od strane Predsjedništva BiH dominantno političke prirode. Vrijeme je da se to pitanje riješi i mogu kazati da sam optimista da će ovaj sastav Predsjedništva BiH prevladati bilo kakvu vrstu političkog nerazumijevanja, antagonizma ili fobije i postići konsenzus i prihvatiti ugovor.
(Preporod.info)