TREBINJE - Trinaestogodišnja Pavlina Radovanović iz Orahovca na Kosovu i Metohiji, djevojčica anđeoskog glasa koja je u Trebinje stigla sa majkom da Svetosavsku akademiju uveliča izvođenjem pjesama "Hriste Bože", "Oj Kosovo, Kosovo" i "Rasti, rasti, moj zeleni bore", istakla je nakon prijema koji je gradonačelnik Mirko Ćurić organizovao za sve učesnike, da svaku svoju pjesmu izvodi iz srca, zbog čega su vjerovatno one još i ljepše.
"Dole u Metohiji, na jugu, živi se veoma teško zato što ima samo 250 Srba, ali vrlo jedinstveno i vrlo ponosno, pa, iako nas je toliko ostalo od 3.500 Srba koji su u Orahovcu živeli pre rata i išli u naše dve osnovne škole koje su sada srušene, mi ipak opstajemo", započela je svoju vrlo emotivnu priču ova učenica sedmog razreda.
Prisjećajući se kako je svoju nekadašnju školu zamijenila za jednu poluporušenu halu, pregrađenu kartonom, kako bi se dobio učionički prostor, ova hrabra djevojčica sa ponosom ističe da pohađa nastavu na srpskom jeziku, da uči po srpskom planu i programu i da joj najteže pada što se prodaju srpske kuće.
"To je škola 'Dositej Obradović' koja ima tako lepo ime, ali je u toj hali škola od kartona. Dan-danas moji drugari i ja idemo u tu školu - od predškolskog do gimnazije", objašnjava ona, dodajući da pohađa i Osnovnu muzičku školu "Stevan Mokranjac", do koje mora putovati 150 kilometara u oba pravca, ali joj ništa nije teško. Kad ima vremena pomalo igra i fudbal.
Žao joj je što Srbi prodaju svoje kuće Albancima, što nemaju nijednog srpskog komšiju i što napuštaju i one kuće koje su bile u neposrednoj blizini Crkve Uspenja Presvete Bogorodice.
"Ja održavam razne koncerte upravo za tu crkvu, da se ona freskopiše jer je ona, pored toga što je veoma stara, i veoma lepa. Ipak, nadam se da će ona uz freske biti još lepša i da će jednog dana, kada više ne budem živa, ta crkva biti živa, da će je i ljudi i razne organizacije obilaziti te da će se tada setiti i reći: 'To je Pavlina koja je uradila sve samo da se njena crkva freskopiše'. Ja za to živim. Kada odem na onaj svet i kada me Bog bude pitao šta sam radila na ovom svetu, da mu mogu reći da sam prikupljala novac ne samo za svoju crkvu, nego i za svu bolesnu decu, razne porodice koje nemaju krov nad glavom, za razne manastire i crkve", kazala je Pavlina.
Za kraj nam reče da joj je vrlo drago što je u Trebinju, koje joj se svidjelo još ranije, kada je tu bila u okviru školske ekskurzije, te da je njena posebna želja univerzalna želja svakog djeteta i svakog čovjeka na Kosovu i Metohiji - mir i sloboda.
"Sada ovo što ću vam ja reći, to bi vam kazalo svako dete i svaki čovek u Orahovcu i na Kosovu i Metohiji, a to je da nama dole samo fali sloboda - sloboda i ništa drugo", završila je svoju malu, vrlo emotivnu ispovijest djevojčica Pavlina.
Dirnula je svojom pričom, kako je i sam priznao, i gradonačelnika Trebinja Mirka Ćurića, koji je istakao da je iz svake riječi ove djevojčice izbijala tuga, toplina, ali i ponos srpske djece sa Kosova i Metohije te da će im Srbi s ove strane Drine pružiti pomoć koliko god to oni mogu…