BANJALUKA - Stranka NAŠA PRIČA REPUBLIKA SRPSKA ima rješenje za vraćanje ogromanog ukupnog duga Republike Srpske koji iznosi oko 6 milijardi KM, stvorenog lošim radom i bahatošću svih prethodnih vlasti.
Da bismo vratili dug neophodno je, prvenstveno da prestanemo da se zadužujemo, napravimo otklon od MMF-a i Svjetske banke. Evo i zašto:
MMF je sila u globalnoj ekonomiji koja je skrivena i široko pogrešno shvaćena. Stvoren je za upotrebu od strane Sjedinjenih Država kao „pumpa novca“ – ekonomske sprave koja liberalno pumpa novac za finansiranje ekstravagantne američke potrošnje. Ova „pumpa novca“ radi gotovo bez ikakvih troškova za Amerikance, a uz značajnu cijenu za one koji ulivaju dolare u „pumpu“ – za sve nas ostale.
MMF i Svjetska banka su osnovani da daju pomoć zemljama u razvoju, ali su umjesto toga mnoge od najsiromašnijih zemalja svjeta uronjene u nepremostivu dužničku krizu.
Ukidanje zlatnog standarda, ostavilo je svjetskim centralnim bankama samo jedno alternativno sredstvo: da drže svoje međunarodne rezerve u hartijama od vrijednosti američkog Trezora.
Rezultat je bio samofinansirajući kružni tok američke vojne potrošnje i investiciono preuzimanje stranih ekonomija. Što je više rastao američki deficit platnog bilansa, to je više dolara završilo u rukama centralnih banaka i državnih fondova. Ni Makijaveli ne bi mogao bolje da isplanira. Učešćem u ovom kružnom toku, nacije zapravo finansiraju sopstveno ekonomsko i vojno podjarmljivanje od strane SAD.
MMF je bio zadužen za kratkoročne devizne kredite. NJegov cilj je da spriječi zemlje da uvedu kontrolu kapitala kako bi zaštitile svoj platni bilans. Mnoge zemlje su imale dvostruki kurs: jedan za trgovinu robom i uslugama, drugi kurs za kretanje kapitala. Funkcija MMF-a i Svjetske banke u suštini je da nateraju druge zemlje da se zadužuju u dolarima, a ne u sopstvenim valutama, i da se postaraju da, ako ne mogu da plate svoje dugove u dolarima, moraju da nametnu štednju domaćoj ekonomiji – dok subvencionišu svoje uvozne i izvozne sektore i štite strane investitore, kreditore i klijentske oligarhije od gubitka.
MMF je razvio model smetljarske ekonomije koja doprinosi tome da svaka zemlja može da plati bilo koji iznos duga povjeriocima samo ako dovoljno osiromaši svoj rad – rad svog naroda u državi!
Dakle, kada zemlje nisu u stanju da otplate svoj dug, MMF im kaže da podignu svoje kamatne stope kako bi izazvale depresiju – štednju – i razbili sindikate. To je eufemizirano kao „racionalizacija tržišta rada“! Racionalizacija je u suštini onemogućavanje postojanja sindikata i javnog sektora. Cilj i efekat je spriječiti države da u suštini slijede liniju razvoja koja je učinila Sjedinjene Američke Države bogatima – javnim subvencijama i zaštitom domaće poljoprivrede, javnim subvencijama i zaštitom domaće industrije i aktivnim vladinim sektorom.
MMF-ova mjesečna međunarodna finansijska statistika sadrži brojke o deviznom kursu svake zemlje. Mnoge zemlje su imale dve stope: jednu za robu i usluge, koju je normalno određivalo tržište i drugi kurs kojim se upravljalo za kretanje kapitala. To je bilo zato što su države pokušavale da spriječe odliv kapitala. Nisu željeli da njihove bogate klase ili strani investitori pobjegnu od domaće valute.
MMF i Svjetska banka podržavaju kosmopolitske klase, bogate. Umjesto da dozvole državama da kontrolišu svoj odliv kapitala i spriječe odliv kapitala, posao MMF-a je da zaštiti najbogatije, jedan procenat, kao i strane investitore od problema platnog bilansa. MMF omogućava svom bogatom biračkom okrugu da premjesti svoj novac iz zemlje bez gubitka kursnih razlika! Daje zajmove za podršku bjekstvu kapitala iz domaćih valuta u dolar ili druge stabilne valute. MMF ovo naziva programom „stabilizacije“! Taj program “stabilizacije” nikada nije efikasan u pomaganju dužničkoj privredi država koje se zadužuju da otplati spoljne dugove iz rasta. Umjesto toga, MMF koristi depresijaciju valute i rasprodaju javne infrastrukture i druge imovine stranim investitorima nakon što je pala cijena kapitala, a domaća valuta kolabirala. Da li vam je to poznato?! Zato se rasprodaje imovina u javnom vlasništvu.
Sve hiperinflacije u ranoj fazi, poput NJemačke poslije Prvog svjetskog rata, potiču od pokušaja da se plate inostrani dugovi koji ne mogu biti otplaćeni. Lokalna valuta se baca na devizno tržište za dolare, snižavajući kurs. To povećava uvozne cijene, podižući cjenovni kišobran za domaće proizvode.
Da je zaista funkcionalan i progresivan međunarodni monetarni fond, kao što političari govore, ljudi koji upravljaju MMF-om bi pokušali da pomognu državama da se razviju i rekli bi: „U redu, banke i mi (MMF) smo dali loše kredite koje zemlja ne može da plati. I Svjetska banka joj je dala loš savjet, iskrivljujući njen domaći razvoj da bi služio stranim kupcima, a ne sopstvenom rastu. Dakle, zajmove ćemo zapisati do sposobnosti za otplatu.” To se dogodilo 1931. godine, kada je svijet konačno zaustavio isplate njemačkih reparacija i međusavezničkih dugova prema Sjedinjenim Državama proisteklih iz Prvog svjetskog rata.
Umjesto toga, MMF kaže upravo suprotno: djeluje tako da spriječi bilo kakav potez drugih država da dovedu obim duga u okvire mogućnosti za otplatu. Oni koriste dužničku polugu kao način da kontrolišu “monetarni spas” finansijski poraženih državlja dužnika. Dakle, ako urade nešto što američke diplomate ne odobravaju, to može finansijski povući okidač, podstičući nalet na njihovu valutu ako djeluju nezavisno od Sjedinjenih Država. Ovu kontrolu američkog finansijskog sistema i njene diplomatije ugradili su u svjetski sistem MMF i Svetske banke tvrdeći da su međunarodne, umesto da su izraz specifičnog američkog novohladnoratovskog nacionalizma.
Prema ideološkim modelima MMF-a, ne postoji ograničenje koliko možete sniziti plate dovoljno da bi radna snaga bila konkurentna u proizvodnji izvoza. Tako MMF i Svjetska banka koriste smetljarsku ekonomiju i postaju mehanizam plaćanja dugova najbogatijim povjeriocima i investitorima smanjenjem plata i uvođenjem regresivnih akciza, uvođenjem posebnih poreza na potrepštine za rad, od hrane do energije i drugih osnovnih sredstava i usluga koje pruža javna infrastruktura.
Sledstveno, ako želimo da vratimo dug od oko 6 milijardi KM, koji su nam ostavile sve prethodne vlade, onda moramo da zaboravimo na MMF i Svjetsku banku tako što ćemo uvesti NOV POLITIČKO-EKONOMSKI SISTEM SAOODRŽANJA.
Samo tako će Republika Srpska biti NAŠA PRIČA A NE TUĐA!
Prof. dr Zoran Kalinić, kandidat za predsjednika Republike Srpske