‘Ako dobiješ, a ne igraš dobro, izviždaju te‘, kaže čovjek kojeg do jučer nije bilo u planu Saveza.
Trijumf Walida Regraguija (47) jedna je od najnevjerovatnijih priča ovog Svjetskog prvenstva, jer nešto više od dva mjeseca prije turnira u Kataru njegovo imenovanje nije bilo ni u planu. Međutim, otkaz Vahidu Halilhodžiću sve je okrenuo naglavačke. Novi predsjednik saveza tražio je novo ime.
A što može biti bolje od stručnjaka koji je nedavno osvojio afričku Ligu prvaka i vodi Wydad, najbolji klub u zemlji. Regragui je bio savršen u svakom pogledu. Osim toga, svojedobno je već bio dio štaba reprezentacije, a o Kataru zna sve, budući da je od Al-Duhaila napravio prvaka ove zemlje. Da, i to ispred Al-Sadda, gdje je Xavi proveo svoju prvu trenersku sezonu. Dakle, Regragui je već znao kako pobijediti španske trenere, a igranje u La Ligi za Racing imalo je značajan utjecaj na njegove trenerske principe.
"Od svakog sam trenera uzeo nešto. Uz par iznimaka, u ovoj profesiji ništa ne izmišljate, reproducirate ono što drugi rade, pokušavajući unijeti svoj osobni pečat. Otišao sam do Rudija Garcije dok je bio u Romi da vidim kako mu ide. Roland Courbis me inspirirao, učio sam iz vremena s Giresseom... S druge strane, u Santanderu me se najviše dojmio stav španske javnosti i njihova vizija nogometa. Lijepa igra ili ništa. Ako pobijediš i ne zabaviš publiku, izviždaju te. Rekao sam sebi da će to biti temelj moje metode: trebaš show, ljudima moraš ponuditi igru kojoj se žele vratiti", rekao je Regragui u intervjuu za SoFoot.
Foto: GLYN KIRK / AFP
"U štabu reprezentacije godinu dana pratio sam tamošnje prvenstvo. Vidio sam ekipe koje igraju s vrlo niskim kompaktnim blokom, čekajući priliku za protivnapad. Nisam želio takav stil. Za mene je nogomet maksimalan posjed lopte, kontrola. Napadački sektor u kojem se lopta brzo kreće oko najmanje 4-5 igrača koji međusobno kombiniraju."
Jasno je da je sve to lakše implementirati u klubu, ali filozofija njihovog trenera već se prenijela na igru Maroka. I bio je užitak gledati kako su se Marokanci kroz kombinatoriku izvlačili iz španskog pritiska. I napad im je izgledalo puno zanimljivije od monotonog kotrljanja lopte Crvene furije.
Regragui ima puno zanimljivih ideja. Recimo, kada je prije šest godina u Maroku s FUS-om osvojio svoj prvi naslov prvaka, imao je u ekipi nekoliko veterana, ali je veliku pozornost posvetio mladima. A to je naučio u Španiji, gdje je bitan identitet kluba. Regragui je rekao kako želi da ekipa bude 70 posto formirana od njegovih učenika, koji su u klubu barem tri godine.
Donekle se ovakav pristup formiranju sastava prenio i na reprezentaciju. S jedne strane, novi trener je u ekipi vratio Mazraouija i Ziyecha, koji su bili u sukobu s Halilhodžićem. Istovremeno, pod njegovim vodstvom, Cheddira, Sabiri i 18-godišnji El-Khannouss prvi su put ušli u reprezentaciju. Pod njim je konačno za Maroko zaigrao bivši nogometaš Barcelone Ezzalzouli koji je zimus zbog čudnih igara agenta i kluba odbio putovati na Afrički kup. Regragui se nije bojao pustiti mlade na teren. Čini se da je dobar psiholog, a zadatak skidanja pritiska s igrača na pragu historijskog uspjeha uspješno je riješio.Foto: JAVIER SORIANO / AFP
Rođen u pariškom predgrađu Regragui je vrlo obična osoba. Otac - jednostavan radnik - sanjao je da vidi svog sina kako radi u uredu, što se činilo simbolom društvenog uspjeha. "Njegov ponos bila je prilika da u selo pošalje fotografiju svog sina koji radi za stolom, to je sve", prisjetio se Regragui u intervjuu za La Vie Eco.
U porodici je postojao kult učenja, a Walid nije razočarao. Još kao nogometaš diplomirao je ekonomiju i društvene nauke. Regragui se nije odvojio od svojih rodnih korijena, svako ljeto na nekoliko mjeseci odlazi u svoju domovinu. Otuda mnogo prijatelja u Maroku i briljantno poznavanje arapskog jezika.
Igračku karijeru započeo je u trećoj ligi, igrao je šest mjeseci bez plate zbog finansijskih problema kluba. A onda ga je Courbis pozvao u Ajaccio, a ovaj klub se probio u Ligu 1. Zatim je na red došla La Liga i Racing, gdje se upoznao s Rudyjem Garciom, koji je u njemu kao igraču odmah vidio trenerske sklonosti. I rekao mu da je trenerski poziv pravi put za njega nakon što završi igračku karijeru.
Regragui je za Le Parisien svojevremeno rekao: "Iskren sam i znam: Nisam i neću biti u Ligi 1 i Ligi 2 u Francuskoj. Teško je treneru iz Sjeverne Afrike pronaći mjesto na profesionalnom nivou."
Od tada, nakon što je radio u Maroku i Kataru, Regragui je osvojio šest trofeja. To je već prava reputacija. A njegov rad u reprezentaciji pravi je iskorak. U historiju se upisao, odvevši Maroko u četvrtfinale. Sada će sigurno imati zanimljivih ponuda, a Regragui može poletjeti, kao u trenutku kada su ga u zrak bacali igrači ludi od sreće.
To se ne viđa često osim ako ne govorite o finalu, ali bila je to historijska pobjeda. Uključujući i činjenicu da je Walid prvi Afrikanac koji je svoju reprezentaciju doveo do osam najboljih na svjetskom prvenstvu...