Senad Milanović glumac je iz Bugojna sa banjalučkom adresom, koji je trenutno angažovan u Narodnom pozorištu Sarajevo (NPS) na komadu "Idiot".
Predstavu će, prema romanu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, postaviti rediteljka Selma Spahić, a premijera je zakazana za 22. februar, sa početkom u 19.30.
Uz to, Milanović je na audiciji održanoj krajem prošle godine primljen u stalni radni odnos u Narodno pozorište Republike Srpske (NP RS), tako da je od ove godine član ansambla banjalučkog pozorišta.
"Kolega Slobodan Perišić mi je rekao da sam se upisao u istoriju i da sam prvi glumac poslije rata koji igra u oba narodna pozorišta - u Sarajevu i u Banjaluci. Nije nikad niko iz banjalučkog Narodnog pozorišta gostovao u Sarajevu, niti je neki glumac iz Sarajeva gostovao ovdje. Od rata tako je sigurno, ne znam za prije. To je zanimljiv podatak i znak da se u ovoj državi može, ako si normalan čovjek i ako voliš svoj posao", rekao je Milanović za "Nezavisne", koji je kako o predstavi "Idiot", tako i o drugim projektima na kojima radi govorio za naš list.
NN: Otkud angažman u Narodnom pozorištu Sarajevo?
MILANOVIĆ: U julu je napravljena otvorena audicija u Narodnom pozorištu Sarajevo. Tada su pozvani svi mladi glumci do 35 godina. Imali smo zadatke da spremimo monologe i nešto da otpjevamo. Ušao sam u uži izbor koji je trajao tri-četiri dana. Na kraju, nas 13 je primljeno. Dakle, u predstavi će biti 13 gostujućih glumaca, a 21 nas je u podjeli, što je najkrupnija podjela Narodnog pozorišta Sarajevo u zadnjih 10-15 godina. Posljednju veliku ansambl predstavu takođe je radila Selma. Ona je, slobodno to mogu reći, najbolji ženski reditelj u regionu. Ako ne najbolji, jedna od najboljih je sigurno. Privuklo me je njeno ime, privukao me i komad "Idiot".
NN: Rediteljka je govorila da je to priča o mladoj generaciji koja ima snage i strasti, ali je bezidejna. Šta vi možete reći o samom komadu?
MILANOVIĆ: Ima ta jedna rečenica u romanu od 800 stranica koje se ona uhvatila. To je bila njena glavna vodilja, otud i toliko mladih ljudi u predstavi. To jeste mlad roman, generalno likovi iz tog romana svi imaju od 25 do 30 godina, bar glavni. Predstava se zapravo radi po motivima romana "Idiot". Selma Spahić i još dva dramaturga - Benjamin Konjicija i Emina Omerović - adaptirali su tekst. Oni su godinu dana u ovom procesu, tako da su roman od 800 stranica sveli na 140 i onda to kroz probe i dalje čistimo. U stvari, šta je Selma uradila? Koliko sam ja shvatio kao glumac, ona pravi presjek 21. stoljeća - gdje smo mi kao civilizacija danas. Roman "Idiot" joj je poslužio da ispriča tu priču. Mi se bavimo pitanjem dobrote danas. O tome je djelo. Koliko dobrota danas vrijedi, šta dobijaš ako si dobar i u stvari koliko ćeš na kraju biti kažnjen ako budeš dobar.
NN: Dobar i lud, kaže se u narodu, dva su brata rođena.
MILANOVIĆ: Knez Miškin je idiot zato što je dobar čovjek. On kod nas dolazi iz utopije, sa planina. On je planinar i voli planine. Predstava je podijeljena u četiri dijela, dolazak mesije, ustanovljivanje je li on mesija, ako jesi mesija, hajde sad riješi nam probleme i kad vide da ne možeš riješiti probleme, kažu nije on mesija, on je običan idiot. U suštini, to je ta neka linija. Jako urnebesna i zabavna adaptacija je u pitanju. Mislim da je mnogo zabavnija od samog romana. Rađeni su iskoraci sa presjekom današnjeg svijeta. Mi otvaramo temu silovanja žena, kao što se Nastasiji desilo u romanu. Otvaramo temu novca, paljenja para, šta danas znači taj novac i glavna tema koja se kroz sve to provlači jeste dobrota i pitanje dobrote. Kako kaže Laza Kostić: "Pozorište, zar to nije hram? U njemu se služi žrtva ljubavi." Predstava "Idiot", koju trenutno radimo, upravo je to - naša žrtva za ljubav.
NN: Predstava će biti i još jedan dokaz da je Dostojevski naš savremenik?
MILANOVIĆ: Da, on definitivno jeste naš savremenik, zbog toga ga i radimo u nekakvom modernom stilu. U predstavi postoje gaseri, projekt menadžeri i svi ti neki novi pojmovi koji su se bukvalno pojavili u 21. stoljeću.
NN: Nedavno ste primljeni u ansambl Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS). Šta to znači za jednog mladog glumca? To Vam je prvi stalni posao?
MILANOVIĆ: Da, jeste, prvi stalni posao. Ja sam u ovih pet godina od završetka Akademije umjetnosti do zaposlenja stalno radio kao frilenser. Radio sam mnogo da bih mogao živjeti od toga. Zakleo sam se kada sam završio fakultet da ću živjeti samo od ovog posla za koji sam se školovao. Stoga mi mnogo znači ulazak u ansambl Narodnog pozorušta Republike Srpske. Osim te olakšice što sada znam da sam zaposlen, da me čeka plata, da znam da, ako dođe neka nova korona, neću morati odjaviti stan i otići kući i tražiti od mame za cigarete, osim, dakle, te sigurnosti u vidu egzistencije, ovaj posao mi znači kao mladom glumcu što ću imati priliku da radim sa velikim rediteljima. Ansambl Narodnog pozorišta Republike Srpske zaista poštujem i mislim da tu ima veoma mnogo talentovanih i dobrih kolega glumaca, sa kojima jedva čekam da radim.
NN: Zasad igrate u dvije predstave NP RS?
MILANOVIĆ: Tako je, uskočio sam u dvije predstave "Derviš i smrt" i "Zlatno doba". To su mi dali za početak, a uprava je za nove predstave napravila plan do aprila. Nas, novih glumaca, nema u tim podjelama. Tek poslije aprila moći ću da budem angažovan na nekoj novoj predstavi.
NN: Sa svojom generacijom glumaca svojevremeno ste osnovali teatar "Do daske" i radili ste na mnogim predstavama u raznim drugim pozorištima. Za Vašu generaciju glumaca sa banjalučke Akademije umjetnosti zasigurno ne važi ona rečenica iz "Idiota" da imate snagu i strast, a da ste bezidejni?
MILANOVIĆ: Potrefilo se tako da smo mi puno radili i nekako su to sve dobri ljudi koji su operisani od onih negativnih osobina, pogotovo glumačkih, kao što je sujeta, kao što je nadobudnost, kompleks više vrijednosti... Stvarno, to su sve divni mladi ljudi. Mi smo svi nekakvi socijalisti, nekakvi utopisti, ljudi koji prihvataju razlike i koji bar u ovom svijetu normalno žive i razmišljaju.
NN: Trenutno igrate u Gradskom pozorištu "Jazavac" u predstavi "Ne igraj na Engleze", koja obrađuje problem klađenja. Nedavno sam pročitao podatak da je u odnosu na broj stanovnika Bosna i Hercegovina prva zemlja u Evropi po broju kladionica, dok je Srbija na drugom mjestu. S tim u vezi, kako komentarišete da neki veoma popularni glumci i uzori reklamiraju kladionice?
MILANOVIĆ: Meni to zaista nije jasno. Ja to nikada ne bih mogao. Mislim da ne postoji novac koji bi meni ljudi mogli dati da snimim tu reklamu, upravo zbog razloga što su glumci ipak nekom primjeri. Rade Šerbedžija je bio moj idol cijeli život, kroz osnovnu i srednju školu, zbog njega sam zavolio poeziju, zbog njega sam počeo da pijem vino, metaforički, da pušim cigarete zbog njegovih likova i junaka. Mislim, da sam ga tad vidio na nekoj tabli kockarnice, da bih se možda i ja počeo baviti tim porokom, koji me, hvala Bogu, zaobišao.
NN: Kako ljudi koji imaju taj porok reaguju na predstavu?
MILANOVIĆ: U "Jazavcu" se, zahvaljujući ovoj predstavi, pojavljuje neka drugačija publika na koju, kako kažu naše razvodnice, nisu baš navikli. Dolaze momci u trenerkama, sjede i gledaju. Reakcije su uvijek super i pozitivne, predstava je živa i svakim igranjem se sve više razvija. Postoje neke otvorene stvari u njoj i mi uvijek možemo aktuelizirati neki sadašnji problem koji se dešava.
NN: Igrali ste u filmu "Oluja", koji je nedavno doživio i banjalučku premijeru. Koliko ste zadovoljni ostvarenom ulogom?
MILANOVIĆ: Film "Oluja" još nisam pogledao. Gledao sam neke scene koje mi je reditelj pokazivao na telefonu i to izgleda stvarno dobro. Mislim da film "Oluja" nije nikakva propagandna priča i slična vrsta materijala, nego baš jedna iskrena ljudska priča o malim ljudima i o tome kako su oni doživjeli rat. Na sličan način sam i sam radio monodramu "Iz tri ugla" po motivima knjige "Poljska konjica" Marka Vešovića. Upravo je to to, monolozi, dešavanja i priča mladih ljudi o tome kako su oni doživjeli rat, a ne nekih generala i onih gore. Sve su to sudbine običnog malog čovjeka i jedino što ja mogu da kažem kao glumac, musliman koji je igrao u filmu "Oluja", pošto je to kod nas aktuelno, jeste da nijedan zločinac nije moj, a sve žrtve su moje.
NN: Publika Vas trenutno gleda i u "Složnoj braći".
MILANOVIĆ: O toj seriji i o saradnji sa Neletom i ETM produkcijom, koja je prekrasna produkcija, mogu samo da kažem da se odavno nisam toliko lijepo osjećao na snimanju kao kod njih. To je takva neka otkačena atmosfera, ali vrlo profesionalno se radi. Tu sam dobio kao za "Oluju" poziv za kasting, prošao, snimao, sad uživamo u proizvodu.
NN: Imali ste zapaženu ulogu u "Kostima". Da li ćete biti angažovani i u seriji "Koža"?
MILANOVIĆ: Igram i u "Koži". Već sam imao jedan dan snimanja, imam neka i u aprilu. Ne znam koliko smijem da otkrivam. Mogu vam samo reći da će serija biti vrlo egzotična i da imam jedan veoma odgovoran zadatak ispred sebe.
NN: Kakva je sudbina monodrame "Iz tri ugla". Da li je još igrate?
MILANOVIĆ: Da, monodrama je još živa. Igraću je u martu u Bugojnu. To će biti neko 25. ili 26. izvođenje. Malo sam stao zadnjih godinu dana prosto zbog drugih projekata koji su mi bili nuđeni, a monodrama me vraća na to da, kad nemam ništa, onda ne padam na dno, nego na tu monodramu.
NN: Prije pet godina povodom ove monodrame radili smo intervju i naslov je bio "Umjetnost kao oružje, nažalost, obična je motka". Za kraj, recite nam da li ste u međuvremenu promijenili mišljenje, odnosno može li umjetnost ili ljepota, kako kaže Dostojevski, spasiti svijet?
MILANOVIĆ: Ja sam uvijek optimista i nadam se i živim tako kao da će ljepota spasiti svijet. Ja se trudim da što više ljepote širim među ljudima, općenito, prema svima. Ljepota hoće spasiti svijet, ali u isto vrijeme mogu reći, mi to nećemo doživjeti.