Jasno je da je Zakon o nepokretnoj imovini u RS bio tek ulaznica za sljedujući paket zakona koje je donijela NSRS, Zakon o legalizaciji nelegalno izgrađenih objekata i zakona o pretvaranju poljoprivrednog u građevinsko zemljište.
Piše: Muharem CERO (Patria)
Da svaka presuda Ustavnog suda BiH i odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta u BiH jeste događaj visokog političkog naboja sa pretpostavljenim političkim reakcijama koje dolaze iz manjeg bh. entiteta Republike Srpske.
Tako je bilo i sa posljednjom presudom, međutim, reakcije su bile znatno bučnije i kretale su se od uobičajenog osporavanja nadležnosti Ustavnog suda, a popraćene opetovanom nelegitimnošću visokog predstavnika.
Iz usta lidera SNSD-a Milorada Dodika došla je ovoga puta za neupućene dosta neuobičajena reakcija. On je ovoga puta zaprijetio taktikom političkog šikaniranja a koja bi se sastojala, prema njegovim riječima, o upornom i kontinuiranom donošenju istovjetnih zakona bez obzira na pretpostavljenu dalju sudbinu takvih.
Jasno je da je Zakon o nepokretnoj imovini u RS bio tek ulaznica za sljedujući paket zakona koje je donijela NSRS, Zakon o legalizaciji nelegalno izgrađenih objekata i zakona o pretvaranju poljoprivrednog u građevinsko zemljište.
Osporeni zakon je trebao da stvori pretpostavke za 'legalnost' onih dolazećih. Sam zakon koji je osporio ustavni sud je trebao da stupi na snagu 10. aprila ove godine i stvori pravni osnov za neupitnu prohodnost ona dva naknadna.
Bez obzira što je bilo jasno predlagaču (Vladi RS) da Zakon o nepokretnoj imovini u RS neće dobiti prohodnost u ocjeni ustavnosti i da će biti poništen na političke mišiće su ipak u proceduru NSRS-a unijeli zakon o legalizaciji i zakon o pretvorbi. Sasvim ispravno su procijenili da ova dva zakona u političkoj izbornoj konkurenciji sa opozicijom u predizborno vrijeme mogu računati na prohodnost zakona uz učešće i opozicionog bloka.
Nisu se prevarili, tako je i bilo.
Unatoč činjenici da su zakoni usvojeni u daljem postupku slijedi i odluka Vijeća naroda o samoj sadržini usvojenih. Sasvim izvjesno da poslije presude Ustavnog suda o Zakonu o nepokretnoj imovini RS, oba zakona nisu održiva i ustavno osnovana u dijelu legalizacije objekata a i pretvorbe zemljišta, koji se odnosi na imovinu pod zabranom raspolaganja i u statusu državne imovine.
Sve ovo nije bilo nepoznato i grlatom Dodiku, svjesno je krenuo u predizbornu manipulaciju najvećih tragičara u ratu protiv BiH prognanika i izbjeglih.
Računao je da u političkoj utakmici koja ga čeka 2. oktobra može neupitno računati na glasove tih ljudi i njima bliskih, a što se u odnosu na broj potreba za legalizacijom od više desetina hiljada objekata pretvoreno u glave sa glasačkim pravom, može bez zadrške kvalificirati sa više stotina hiljada glasova.
Sladunjavo je ovu cijelu priču sa odglumljenom empatijom za izbjegle kroz NSRS provukla je resorna ministrica Srebrenka Golić.
Kako će se proces pravnog šikaniranja koji je Dodik obećao vjerovatno i dogoditi valjalo bi ga uputiti na mogućnosti koje to mogu ne samo zaustaviti nego i dokrajčiti i onemogućiti.
Naime, izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom od 12.4.2022. godine dopunjen je Zakon iz 2005. godine tzv. Ešdaunov zakon, pa je pitanje donošenja zakona u Državnom parlamentu o državnoj imovini prošireno na način što je visoki predstavnik sada u mogućnosti da donese i drugačiju odluku kojom bi ovo pitanje bilo riješeno, a zloupotreba prava osujećena.
Kako je izvjesno da unutarnji konsenzus o načinu rješavanja pitanja državne imovine sa zastojem od 27 godina pokazuje malo, ili pak, nimalo mogućnosti njegovog donošenja to bi upravo zakonska mogućnost tzv. posebnog odlučivanja mogla biti alatka za rješavanje ovog spornog pitanja.
Visoki predstavnik Christian Schmidt bi mogao naložiti primjenom svojih Bonskih ovlaštenja da se izvrši nakon 27 godina prvo knjiženje cjelokupne državne imovine, kako one iz kontinuiteta (javnih dobara), tako i one iz Jugoslovenskog naslijeđa. Prenošenje imovine sa već davno nepostojećih pravnih subjekata SFRJ, SSNO, JNA, Republike BiH i jeste pravna nužnost, a njihovo upisivanje kao nespornog vlasništva na BiH bi metodološki bilo na tragu agende rješavanja prijenosa vlasništva u predmetu prodaje državne imovine za izgradnju Američke ambasade u BiH.
Agenda Maršalke je jedini pravi i mogući put daljeg rješavanja državne imovine donošenjem zakona o upravljanju, korištenju i raspolaganju istog.
Gospodine Schmidt iskoristite svoje mogućnosti i predloženom agendom zaustavite političko šikaniranje domaćih političkih aktera u BiH, kako vas, tako i građana BiH. Budite sigurni da potrebna empatija, ona iskonska, ne odglumljena, postoji i postojat će u strukturama aktuelnog i budućeg Parlamenta BiH koji bi u ime vlasnika i titulara države BiH može i hoće dodijeliti zemljište i legalizirati objekte svih prognanih na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine. Ne dozvolite političkim manipulatorima da ti ljudi budu uvedeni u poziciju pravne nesigurnosti.