New York City je poseban grad. Nazivaju ga Velikom Jabukom i gradom koji živi 24 sata. U središtu New Yorka, na Manhattanu, više od jedno stoljeće sjedište je hrvatske župe sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela. Župu vode članovi Hercegovačke franjevačke provincije. Razgovarali smo sa sadašnjim župnikom te župe fra Nikolom Pašalićem. Fra Nikola je rođen u Šuici. Svećenik je od 1998. Cijeli svoj svećenički život djeluje na američkom kontinentu. Prije nego što je postao newyorški župnik, pastoralno je djelovao u Norvalu (Kanada) te Chicagu i Detroitu.
Večernji list: Kako je došlo do toga da su neke župe u SAD-u i Kanadi pastoralno povjerene Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji?
- Članovi naše Hercegovačke franjevačke provincije djeluju u mnogim biskupijama u Europi i Americi, a još jedan brat djeluje u Africi. Imamo Hrvatsku kustodiju sa sjedištem u Chicagu. Hrvatski franjevci djeluju na ovom kontinentu od početka 20. st. Osnovali su Komesarijat Svete obitelji 1926. Naša provincija je preuzela odgovornost za pastoralnu skrb hrvatskih vjernika u Americi na sastanku franjevačkih provincijala u Karlovcu 1930. Tako je Komesarijat postao dio naše provincije. Komesarijat od 1969. nosi naziv Hrvatska franjevačka kustodija Svete obitelji. Tako, osim New Yorka, djelujemo još u Americi: Chicagu, Milwaukeeju, St. Louisu, a u Kanadi djelujemo u Montrealu, Norvalu kod Toronta, Kitcheneru, Londonu, Windsoru i gradu Sault Ste. Marie.
Večernji list: Vi ste 17. župnik hrvatske župe sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela. Kada i kako je nastala župa za naš narod u središtu New Yorka?
- Kaže se kako su tri velika američka grada Pittsburgh, Chicago i New York privlačila naše prve useljenike u SAD. U počecima oni koji su ostajali u New Yorku uglavnom su radili u dokovima na rijeci Hudson, a stanovali su na 11. aveniji između 34. i 57. ulice. Fra Abrozije Širca popisao je 300 hrvatskih obitelji u New Yorku 1910. Svetu misu na hrvatskom jeziku slavio je u crkvi sv. Klare u 36. ulici između 10. i 11. avenije. Crkva sv. Klare više ne postoji. Iz te crkve imamo kip sv. Klare u sadašnjoj crkvi. U New York je došao 1913. otac fra Irenej Petričak, član Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba, koji je počeo aktivnije okupljati vjernike u crkvi sv. Klare. Dobio je dopuštenje za osnivanje hrvatske župe sv. Ćirila i Metoda iste godine. Brzo se okupio veliki broj vjernika te je trebao i veći prostor. Zapuštenu protestantsku crkvu na 50. ulici između 10. i 11. avenije su uredili i prilagodili te u njoj počeli slaviti svete mise i ostale sakramente od 16. studenoga 1913. U toj crkvi se ostalo tijekom dva svjetska rata, a onda je postala mala koncem 1960-ih kada je Tito "otvorio granice i pustio Hrvate da idu po svijetu"! Veliki broj naših sunarodnjaka doselio se u New York i okolicu upravo tih godina te su počeli dolaziti u župu na svete mise i na prigodna druženja. Ta mala crkva postaje "premala" pa se u dogovoru s nadbiskupijom u New Yorku naša župa i župna zajednica preseljava u današnju veliku hrvatsku crkvu sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela u 41. ulici na 10. aveniji 10. studenoga 1974. Od toga dana župa službeno ima naziv sve trojice svetaca: svetih Ćirila i Metoda i sv. Rafaela, jer je crkva u koju smo se preselili te jesenske nedjelje bila posvećena sv. Rafaelu arkanđelu. Na fotografijama se vidi duga procesija kad su preselili s 50. u 41. ulicu 10. studenoga 1974. Zahvalan sam svim fratrima župnicima i kapelanima koji su pastoralno djelovali u ovoj župi od njezinih početaka, a posebno sadašnjem kapelanu fra Lovri Šimiću. Pri tomu moram spomenuti još jednog župnika koji je u teška vremena kasnih 60-ih i početka 70-ih bio ovdje kapelan pa župnik: to je fra Mladen Čuvalo, komu su generacije Hrvata zahvalne za sve što je učinio za njih i za njihove obitelji u prvim danima i mjesecima kada su se doselili u ovaj velegrad. Valja spomenuti da u ovoj župi djeluju od 1971. i časne sestre franjevke iz Hercegovine. Zahvaljujem i belgijskim časnim sestrama i sestrama zajednice Kćeri Božje ljubavi koje su prije franjevki djelovale, a posebna hvala s. Izabeli Galić, s. Zdravi Širić i s. Mireli Kureviji koje sade djeluju u ovoj župi.
Večernji list: Za pastoralno djelovanje, osim crkve, koja je velika i lijepo uređena, važne su i ostale prostorije za okupljanje i rad s vjernicima. Vi imate veliku dvoranu - kriptu ispod crkve, a iza crkve Hrvatski centar sv. Nikole Tavelića. Uvjerio sam se da se ti prostori dobro koriste. Odmah se zamijeti da je sve lijepo uređeno. Kad je bila posljednja obnova crkve i prostora oko nje?
- Svakako, živoj župnoj zajednici uz crkvu su potrebni i drugi prostori za pastoralno djelovanje i okupljanje. Tijekom ovih gotovo 50 godina, koliko smo ovdje u 41. ulici, bilo je više puta radova na i u crkvi i prostorijama. Prva, rekao bih, velika obnova i uređenje crkve dogodila se nakon preseljenja godinu ili dvije. Zatim se naš centar, koji se nalazi u 40. ulici, više puta "pomalo obnavljao i sređivao". Velika dvorana obnovljena je pod vodstvom dvojice župnika: fra Slavka Solde i fra Marka Puljića, posljednje dotjerivanje centra bilo je pod vodstvom fra Ivice Majstorovića, a novo uređenje i obnova crkve bili su od 2011. do 2013., kada smo i proslavili 100. obljetnicu postojanja hrvatske župe u ovom velegradu. Preuređenje, dogradnju i spajanje centra s crkvom uradili smo 2019., kada smo svečano blagoslovili novoobnovljeni centar i otvorili za brojna druženja i slavlja našim župljanima, a posebno nedjeljom nakon svetih misa.
Večernji list: Već dulje vrijeme nema velikih useljavanja naših ljudi u Ameriku kakva su bila početkom i šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Kako danas izgleda hrvatska župna zajednica u New Yorku?
- Hvala Bogu, naša župna zajednica je živa i aktivna. Svake nedjelje i svetkovinama slavimo na hrvatskom jeziku svete misu u 9 i 11 sati. Neki vjernici voze i više od sat vremena, a moraju proći kroz tunel ili prijeći most te doći na svetu misu. Zatim prije svake svete mise župljanima smo na raspolaganju za svetu ispovijed. Nakon nedjeljne sv. mise u 11 sati održava se i župni vjeronauk. Petkom večer je vrlo živo u našim prostorima. Taj dan se okupljaju djeca i mladi na učenje hrvatskog jezika i na folklor. Zatim, tu su i druga slavlja kao što su krštenja, prva pričest, sveta potvrda, vjenčanja, blagdan blaženog Alojzija Stepinca… U župi djeluju župna vijeća: financijsko, pastoralno vijeće ili odbori hrvatske škole i Kolo grupe, tu je i vijeće našega Društva sv. Krunice. Ovu školsku godinu na vjeronauk je upisano oko 50 djece, a u hrvatsku školu oko 90 te u grupu Kolo oko 40 mladih. U našoj župi postoje i dva molitvena društva to su: Društvo sv. Krunice i Društvo Imena Isusova. Prvo okuplja žensku populaciju naše zajednice, a drugo okuplja mušku populaciju. Društvo sv. Krunice napose valja istaknuti kao "molitveno-karitativnu" organizaciju čije članice svake nedjelje zajednički mole krunicu, a u našem centru pripreme i prodaju kolače i kavu za potrebe braće i sestara koji imaju manje nego mi. Kroz ovo društvo svake godine darujemo onima koji nemaju više od dvadeset tisuća dolara za potrebite u domovini i po svijetu. Uz liturgijska slavlja i pobožnosti, imamo veliki broj i drugih prigodnih društvenih okupljanja i druženja, napose u ovo vrijeme kada hrvatska nogometna reprezentacija igra na Svjetskom prvenstvu. Tada organiziramo gledanje utakmica u našemu centru. Bude i do 300 osoba. S velikom pozornošću naši ljudi prate sve što se događa u domovini.
Večernji list: Nalazimo se u vremenu došašća. Vidimo, u došašću je više pastoralne aktivnosti. Kako se u New Yorku spremaju za slavlje Božića?
- Da, svaki advent nekako u sebi uključuje i veselije i radosnije raspoloženje jer se spremamo za Kristov rođendan. Naši župljani se za Božić napose pripremaju kroz redovite duhovne obnove koje imamo u adventu te božićne ispovijedi na koje mogu pristupiti svake nedjelje ili kroz tjedan po dogovoru.
Kako znamo, Božić je svetkovina obiteljskoga zajedništva i ta svetkovina u našim hrvatskim obiteljima ima posebno značenje: dolazi se na sv. misu polnoćku ili na misu tijekom dana. I oni koji žive jako daleko znaju doći kod nas da se, rekao bih, nauživaju hrvatskih božićnih pjesama te svete liturgije koja se slavi na našem lijepom materinskom jeziku. Predivno je vidjeti sve te župljane i goste koji dođu na liturgijska slavlja kako lijepo i pobožno sudjeluju u otajstvima vjere.
Naravno, nakon svetih misa i čestitanja koje se tradicionalno događa u centru, vjernici idu svojim kućama gdje se onda na dan Božića sastaju oko obiteljskog stola i oko jaslica, koje ćete naći gotovo u svakoj kući naših vjernika. Baš svečano slave rođendan našega Spasitelja. Naravno, tu su i darovi koje članovi obitelji jedni drugima daruju. A mi kao župa uz pomoć našega Društva sv. Krunice imamo posebnu ili, kako je mi zovemo, "veliku prodaju kolača" jednom u adventu, sav prihod od te prodaje darujemo potrebitima tijekom božićnih blagdana.
Što se tiče samoga grada, ja vjerujem da je on jedan od najkićenijih gradova u svijetu. Sve je usmjereno prema Božiću nakon što su proslavili Dan zahvalnosti. Sami Newyorčani, i oni koji ne idu u crkvu, reći će vam da je Božić najveći blagdan u SAD-u. Grad je pun turista sa svih strana svijeta. Tijekom adventa i božićnih dana osjeća se toplina u gradu koju nećete osjetiti u drugim danima ako šetate gradom. I oni koji ne vjeruju u Božić, rekao bih, slave ga nesvjesno jer se pridružuju nama koji slavimo Kristov rođendan na ovaj ili onaj način. Svi znamo da su svjećice i nakićeni borovi simbol prvoga i pravoga Svjetla koje je došlo u naš svijet, a to je Krist Gospodin. Jesu li toga svi svjesni? Vjerojatno nisu. No, na nama je vjernicima da to pravo i prvo Svjetlo pronosimo tamo gdje živimo i radimo, pa i u ovom velegradu.
Večernji list: Koja bi bila vaša božićna poruka našim čitateljima?
- Ljudi su kroz povijest tražili na različite načine Boga, a mnogi ga i danas traže. Na Božić slavimo sam Božji dolazak među nas ljude kako bi bio s nama i uz nas. U misalu čitamo: "Utjelovljen po Duhu Svetom i rođen od Djevice Marije, živio je s nama, nama u svemu jednak, osim u grijehu". Rodio se u Betlehemu i to u štalici. Jedan kršćanski pisac je zapisao: "Samo istinska i nepovratna ljubav mogla je učiniti takvo što". Želim svima koji slave poželjeti blagoslovljen Božić i 2023. godinu te završiti evanđeoskim riječima: "Slava Bogu na visini i na zemlji mir u ljudima Njegove milosti!"