I što vrijeme prolazi, to je sve izvjesnije da se “Staroj dami“ smiješi odveć poznat scenario iz 2006. godine, kada je izbačen u Seriju B zbog namještanja utakmica.
Ipak, iako među navijačima ovog tima postoji uvjerenje da bi epilog mogao da bude isti – Juventus je nakon “odslužene“ kazne zbog namještanja ušao u strašnu seriju od devet vezanih titula – ovog puta su izgledi za takav razvoj situacije gotovo minimalni.
Vratimo se na trenutak u spornu 2006. godinu. Juventus je takmičenje u Seriji B trebalo da započne sa minusom od 30 bodova, kazna je umanjena za 21 bod te je tim iz Torina takmičenje otvorio sa -9, što za ekipu u kojoj su tada nastupali Gianluigi Buffon na golu, zatiim Mauro Camoranezi, Giorgio Chiellini, Marcelo Zalaeta, Jonathan Zebina, bivši napadač Partizana Valeri Božinov, predvođeni Pavelom Nedvedom, jednom od najboljih vezista svijeta, i kapitenom Alessandrom del Pierom… nije bio nikakav problem da nadoknadi, a koliko su ubjedljivi bili pokazuje i tabela – Juventus je prvo mjesto osvojio ubjedljivo, sa 85 bodova, čak 17 više od Piacenze na četvrtom mejstu, prvom koje nije vodilo nazad u Seriju A.
Zašto su oni ostali u Juventusu, s obzirom na to da je za gotovo svakog pojedinca u timu iz Piemonta tada bilo mjesta u bilo kom drugom klubu na svetu? Odgovor je jednostavan – ne samo da su plate bile dobre, već je ta sezona bila shvaćena kao prilika da u Torino stigne novi trofej, ali i zahvaljujući Buffonu i Del Pieru, koji ni u ludilu nisu razmišljali da napuste tim, iako su spadali u sam krem evropskom fudbala.
Umjesto toga, tih godinu dana poslužilo je kao svojevrsno prestrojavanje i kreiranje podloge za veliki povratak.
To ovog puta ne postoji, jer problem nije nastao spolja, odlukom nekih tijela koja nemaju veze sa Juveom, već unutar kluba. Finansijske malverzacije, problemi sa Cristianom Ronaldom i njegovim ugovorom… Na sve to nadovezale su se očajne partije, narušeni odnosi u samom timu, kao i očigledna želja fudbalera da napuste klub, pa je tako Dušan Vlahović zamalo završio u Real Madridu posljednjeg dana prelaznog roka.
A Vlahović je tek posljednji u nizu igrača, jer Juve 2023. godine nema “magnete“ poput Buffona i Del Piera, da motivišu ostatak tima da ostane na okupu, svesni da to predstavlja bazu za narednih deset godina. Stoga, kazna koju bi Juventus mogao da “popije“, bilo ona došla u vidu oduzimanja dodatnih bodova, bilo u vidu selidbe u niži rang (što ne bi bilo iznenađenje, ako još neki skandal „promoli glavu“), gotovo izvjesno bi značila žestok udarac na bilo kakve ambicije tima iz Torina da se vrati u vrh italijanskog fudbala.
Ko bi ostao u brodu koji tone?
Ukoliko klub napuste najzvučnija imena, poput Angela di Marie, Vlahovića, Arkadiusza Milika, Federica Chiese, teško da će finansijski uspjeti da dovedu podjednako kvalitetne zamjene, a čak i ako bi imali novca, teško da je ime brenda “Juventus“ podjednako “teško“ i motivišuće za igrače tokom pregovora kao što je nekada bilo.
Rasplet čitave situacije biće poznat narednih nekoliko sedmica, a ljubiteljima fudbala ostaje da se nadaju da će nimalo lijepa sudbina “stare dame“ poslužiti kao primjer klubovima širom svijeta da, ma koliko klub da je u svojim očima veliki, ipak nije svemoguć, i svi grijesi, prije ili kasnije, dođu na naplatu. Juventus je (z)griješio jednom, nije se opametio. Kazna, koja prije može da bude shvaćena kao opomena, nije imala očigledno nikakvu svrhu, a kako se nisu opametili prvi put, juventine bi novo “igranje sa vatrom“ moglo skupo da košta.
(Vijesti.ba / Nova.rs)