Najveći i najbogatiji gradovi Europe nalaze se na mjestima kojima sve više prijete katastrofalne posljedice klimatske krize. U početku lokacija se činila idealnom - rijeke su omogućavale trgovinu, a luke su punile gradske riznice. No, u vrijeme klimatske krize, ono što je nekoć gradovima garantiralo prosperitet, danas bi život moglo učiniti nemogućim.
Atena i Rim postali su centri moći zbog lokacija koje su omogućavale laku obranu grada, kao i umjerene klime. Amsterdam, Lisabon, Hamburg i Kopenhagen zbog lokacije na obali uspostavili su dominaciju nad globalnom trgovinom, piše Politico.
Ovi gradovi uspjeli su zbog geografije, no zagrijavanje planeta znači da bi ona mogla uzrokovati i njihovu propast.
Trenutne projekcije pokazuju da međunarodna zajednica vjerojatno neće ispuniti ciljeve zadane pariškim sporazumom i da će se planet vjerojatno zagrijati između 2.6 i 2.9 stupnja celzijusa prije kraja ovog stoljeća, osim ako zemlje hitno ne poduzmu korake kojima će srezati emisije stakleničkih plinova.
To znači da će se gradovi uskoro boriti s ekstremnim temperaturama, poplavama, uraganima i požarima, kao i dugotrajnijim sušama i porastom razine mora, ovisno o njihovoj lokaciji.
Usprkos dokazima da su ove potencijalno katastrofalne posljedice neizbježne, malo je čelnika koji išta poduzimaju kako bi se ozbiljno pozabavili s onim što bi moglo uslijediti već za nekoliko desetljeća.
“Trenutna lokacija mnogih gradova jednostavno više neće biti pogodna za život u sljedećih nekoliko stoljeća,” kaže Benjamin Strauss, glavni znanstvenik u istraživačkoj grupi Climate Central. “Za neke od njih do toga bi moglo doći već prije kraja ovog stoljeća.”
Nizozemci znaju što znače katastrofalne poplave: 1953. je u toj zemlji poginulo preko 2.000 ljudi nakon oluja u Sjevernom moru.
Otada su u zemlji izgrađene ogromne brane kojima se građane štiti od mora. No, trenutne projekcije pokazuju da bi te brane uskoro mogle postati beskorisne.
Najveća barijera u zemlji – barijera East-Schelde – dizajnirana je “kako bi trajala 200 godina pod uvjetom da će se razina mora podići za manje od pola metra,” kaže Michiel van den Broeke, profesor polarne meteorologije i istraživač na institutu za pomorsko i atmosfersko istraživanje na Sveučilištu u Utrechtu.
“Već znamo da ćemo taj limit prijeći u sljedećem stoljeću, štogod da se dogodi,” dodaje.
Dio problema leži u tome da, iako nema sumnje da će se razina mora podići, nejasno je koliko brzo će se to dogoditi.
“Zamislite vam se pred ured parkira kamion i na ulicu izbaci gomilu leda,” kaže Strauss. Iako je moguće procijeniti koliko vode će nastati kad se led otopi, teško je zaključiti koliko brzo će led nestati.
No, ako temperatura planeta poraste za 3 stupnja, dugoročne projekcije predviđaju da će razina mora porasti za do šest metara.
To bi s lica Zemlje moglo izbrisati gradove poput Amsterdama, Haga ili Rotterdama. Također će značiti katastrofu za luke u Sjevernom moru kao što su Bremen, Hamburg i Kopenhagen. Na Mediteranu, mogle bi nestati Venecija i Ravenna, a metropole poput Barcelone i Marseillea mogle bi izgubiti čitave kvartove.
“Stručnjak iz Nizozemske jednom mi je rekao da je porast razine mora od jednog metra problem za inženjere, a porast od dva metra je problem za premijera,” kaže Strauss. “Ali pet metara? Nitko nije proučavao kako se od toga obraniti, i iako ne očekujemo taj izazov ovog stoljeća, s njime bi se mogli suočiti u jednom trenutku, dugoročno gledano.”
Opasne vrućine
I dok je egzistencijalna prijetnja koju predstavlja porast razine mora još desetljećima, ako ne i stoljećima, daleko, ekstremna vrućina već sada predstavlja opasnost za europske gradove.
“Toplinski valovi već sada su najizravniji i najdominantniji faktor mortaliteta, mnogo veći od poplava ili oluja,” kaže Wolfgang Cramer, istraživač na Mediteranskom institutu za bioraznolikost i ekologiju, kao i glavni autor posljednjeg izvješća UN-ovog međuvladinog panela za klimatske promjene.
Eleni Myrivili, nova UN-ova dužnosnica za zagrijavanje, kaže da neke dijelove Europe čeka budućnost gdje “više nećemo razgovarati o ljetnim mjesecima s nekoliko ozbiljnih toplinskih valova, već o godišnjim dobima dugih, neprekinutih perioda nepodnošljive vrućine.”
Trenutne projekcije kažu da život u gradovima postaje sve teži, kaže Jos Leieveld, direktor odjela za atmosfersku kemiju na institutu Max Planck za kemiju. Ako temperatura poraste za tri stupnja, neki gradovi “suočit će se s ogromnim izazovom u pronalaženju uvjeta pogodnih za život za svoje stanovnike.”
Nestašice hrane i vode također bi mogle ugroziti gradove.
“Gradovi ovise o resursima sa sela,” kaže Jaime Martinez Valderrama, istraživač u Španjolskoj stanici CSiC. “Dezertifikacija i ekstremni vremenski uvjeti koji već sada uništavaju usjeve dodatno će otežati opskrbu gradova hranom”, naveo je.
Više temperature i duži periodi suše znače da će gradovi imati problema u osiguravanju pristupa vodi, objašnjava. Dok bi gradovi na obalama mogli desalinacijskim tvornicama riješiti taj izazov, “ta tehnologija neće moći riješiti sve naše probleme.”
“Ova rješenja već sad su nevjerojatno skupa,” kaže. “Voda će postati sve skuplja, što znači da će život postati sve skuplji u područjima gdje vode ima malo.”
Posljedice nedostatne opskrbe vodom već sada su vidljive u gradovima u sušim predjelima južne Europe, gdje već desetljećima opada broj stanovnika, dodaje.
“Idemo prema scenariju u kojem će dijelovi Španjolske za 10 ili 15 godina izgledati kao Saudijska Arabija. Gradovi i tamo postoje, no troškovi su ogromni, a nije garantirano da ćemo si to moći priuštiti.”
Iako nije nezamislivo da će gradovi biti okruženi pustinjama ili nestati u moru, o tome se ne priča previše u mainstream politici.
Van den Broeke kaže da Nizozemska već dugo oklijeva priznati egzistencijalnu prijetnju koju za nju predstavlja klimatska kriza. Čelnici zemlje ne žele razgovarati o radikalnim mjerama koje će se morati poduzeti.
“Ovo je pitanje koje će se morati rješavati desetljećima,” govori. “Možda zato političari o tome ne raspravljaju svaki dan.”
Lokalni i državni čelnici možda ne žele i dirati tu temu jer nijedno rješenje nije jednostavno, a ideja preseljenja gradova toliko je komplicirana da o njoj ne vrijedi ni razmišljati, kaže Pierre Purseigle, povjesničar specijaliziran za urbane katastrofe.
“Rim, Atena i Madrid postat će neizdrživi u većem dijelu godine,” kaže. “Na tim mjestima nalaze se politički moćnici, lobisti, novinari, birokrati, svi oni koji im pružaju usluge, ali i drugi koji žele uživati u urbanom životu. Bit će teško nagovoriti sve te ljude da odu nekamo drugamo.”
Ipak, neki Europljani već napuštaju kvartove izložene katastrofalnim posljedicama klimatskih promjena. Nekih 2.000 ljudi napustilo je dijelove grada Olbia u Italiji zbog rizika od ekstremnih poplava poput one što je zadesila grad 2013.
U Španjolskoj se mnoge obitelji sele iz sve toplijih gradova na jugu u umjerenija mjesta na sjeveru zemlje, kaže Martinez. “Obično za preseljenja krivimo geopolitičke faktore, no klimatske promjene ili raspad ekosustava često su korjenski problemi,” objašnjava.
Johan Verlinde, koji upravlja Planom za adaptaciju klimi za Roterdam od 2019., kaže da su u njegovom gradu ljudi svjesni da će morati donijeti teške odluke u narednim godinama.
“Politički mandati traju četiri godine i zato nikada ne pričamo o problemima koji nas čekaju za 10 ili 20 godina,” priznaje. “Sada ne vidimo potrebu za seljenjem ljudi iz područja koja će postati nesigurna, no za 40, 50 ili 60 godina to će biti ozbiljan problem.”
Kriza tjera lokalne čelnike da preispitaju vlastite pozicije.
“Hoćemo li nastaviti renovirati najskuplje kvartove? Ili ćemo poduzeti drastične korake, preseliti ljude i napraviti mjesta za vodu?” pita Verlinde. “Još uvijek ne znamo treba li se to dogoditi, no moramo o tome početi raspravljati upravo sada.”