Centrale stranaka dale su lokalnim organizacijama potpunu autonomiju da odlučuju o formiranju skupština, ili je to prividno?
U Bosni i Hercegovini na političkoj sceni vlada jedan opći haos. Ceh je veliki, ulog još veći – država Bosna i Hercegovina. Nedorasli pozicijama i prilikama kao i povjerenju koje su im dali građani BiH političke elite munjevitom brzinom klize ka dnu, piše Patria.
Centrale stranaka dale su lokalnim organizacijama potpunu autonomiju da odlučuju o formiranju skupština, ili je to prividno?
Ako već imaju slobodu, zašto se onda pravi drama oko 'preletačevića'. Zašto se ljudi odlučuju za napuštanje stranaka, a sve zbog ličnih interesa ili jedne ili dvije pozicije. Koji su to viši interesi oko kojih bi stranke morale imati konsenzus ili makar unutarstranačka pravila šta se smije, a šta ne. Ovako, raštimani orkestri u svim političkim partijama. Lideri, tačnije predsjednici stranaka, jer malo je lidera u BiH, uvijek liječe posljedice, prije svega svog djelovanja.
Pa ćemo tako, nakon jučerašnjeg potpisivanja sporazuma sa DF-om od strane dvojice zastupnika SBiH iz Tuzlanskog kantona dobiti obavještenje da organi SBiH nisu donijeli takvu odluku. A, zastupnici su ‘otišli s DF-om’, jer stranke ‘osmorke’ nisu u skladu s ranijim dogovorom podržali delegate SBiH-a za Dom naroda Parlamenta Federacije.
Vjerovatno će uslijediti isključenje iz SBiH-a dvojice zastupnika, a posljedice će biti nove razmirice unutar same 'osmorke'.
No, nije ovo izuzetak, ovo je pravilo djelovanja političkih partija. Centrale su skoro nemoćne da rukovode lokalnim organizacijama, a čini se kao i da ne žele to raditi.
Tako se povodom jučerašnjeg obilježavanja Dana državnosti BiH u Banjoj Luci prvi put oglasio potpredsjednik SDP-a BiH Vojin Mijatović.
“Ove godine nema ni onih koji su prošle godine lomili glavu da se uslikaju u Banja Luci, valjda nije izborna godina, uzeli su se mandati pa sad nije tolika potreba pokazati “patriotizam” Dodiku ispred nosa”, poručit će Mijatović.
Pretpostavka je da se ovaj post Mijatovića odnosi upravo na pojedine članove SDP-a koji sinoć nisu bili u Banja Luci, ali i lidera osmorke jer je Mijatović kazao da je poziv upućen svima.
Kada je ovakva situacija i na Dan državnosti, zašto nas čudi sva saga oko četvrtog delegate u Domu naroda PSBiH. Hoće li Pokret za državu podržati opoziciju, opozicija njih ili će, pak, Dodik dobiti ključ blokada u ruke. Zato se sada i s pravom možemo pitati ko u ime Pokreta za državu razgovara sa Miloradom Dodikom oko učešća u vlasti u RS.
Ako imamo u vidu da je Milorad Dodik, u svom dosadašnjem veoma dugom političkom životu nadživio mnogo veće igrače kako su onda stranke dozvolile da pregovore oko učešća u vlasti u RS sa takvim Dodikom u ime Pokreta za državu vode Hurtić ili Duratović.
Hurtić je nakon sastanka izjavio da nisu razgovarali samo o jednom ministarstvu ili dva, već su razgovarali i "po dubini, da naši ljudi uđu u vlast, u Vladu RS i na sve druge pozicije koje nas sljeduju po izbornom rezultatu".
Ako znamo da druge stranke a i sam SNSD ne prave ozbiljan politički program i projekte, kako razumjeti ovakvu izjavu. Pa nije valjda Pokret za državu uspostavljen da se dobije jedno ministarstvo i nekoliko pozicija, a da budu alibi za sve ono što će ta buduća Vlada raditi.
S druge strane 'osmorka' danima i danima razgovara sa HDZ-om, u te razgovore uključeni su najjači kadrovi tih stranaka po pojedinim oblastima, oko programa, u RS se to svodi “nismo razgovarali o jednom ili dva ministarstva nego po dubini!?"
Je li ovo znači da je Vlada RS nebitna u odnosu na Vladu FBiH, jer zašto onda pojedini izabrani zastupnici u Parlament FBiH ne vode pregovore, već to rade Nermin Nikšić, Elmedin Konaković, Edin Forto...
Zašto nam smeta što visoki predstavnik Christian Schmidt svoje aktivnosti bazira isključivo u FBiH, što je pogubno u svakom slučaju, ako su predsjednici stranaka Republiku Srpsku i svoje poziciju tamo prepustili lokalnim organizacijama. Zašto u ime Pokreta za državu Dodiku nije npr. otišao Nermin Nikšić (ima dva od pet zastupnika) ili neki drugi predsjednik stranke što bi zasigurno uozbiljilo stvari. Nije problem ulazak u vlast, već principi na kojima zasnivate svoj ulazak. Jedno ili dva ministarstva svakako nije princip, već trgovina!