Beograd je zaboravio da je Moskva podržala međunarodne sankcije protiv Srbije prije 30 godina, a prošlog mjeseca Putin je uporedio „slučaj Kosovo“ sa neophodnošću međunarodnog priznanja okupiranih tzv. Donjecke i Luganske narodne republike.
Evropa
Prije 12 min Prije 6 min
0
Piše: Oleksandr LEVČENKO
Dugo smo čekali na službeni stav Kine prema ruskoj agresiji protiv Ukrajine kao države osnivača Ujedinjenih nacija, organizacije u koju su prvo ušle zemlje članice antifašističke koalicije. Iako u to vrijeme Ukrajina nije bila samostalna država, nego republika i osnivač Sovjetskog Saveza (1922. g.), zbog najvećeg doprinosa ukrajinskog naroda od svih evropskih nacija pobjedi nad njemačkim nacizmom i njegovim satelitima, članice antifašističke koalicije saglasile su se da Ukrajina mora imati svoj glas u centralnoj međunarodnoj organizaciji globalnog karaktera.
Peking karakteriše rusku agresiju kao bilateralni konflikt i nikad se nije izjasnio ko ga je pokrenuo. Makar Kina govorila o neophodnosti poštovanja svih principa savremenih principa u međudržavnim odnosima, nikad nije spomenula da Moskva svojima masovnima ubistvima ukrajinskih civila, mučenjem ratnih zarobljenika krše čitav postojeći sistem međunarodnog prava.
Baš tim je povodom progovorio kineski ambasador u RF Zhang Hanhuj koji je nazvao SAD „glavnim pokretačem ukrajinske krize“, optužujući Vašington da je „stalnim širenjem NATO stjerao Rusiju u ugao i istovremeno pomagao proevropske snage u Ukrajini nauštrb onih odanih Moskvi“. Kineski ambasador istakao je da su rusko-kineski odnosi ušli u najbolje razdoblje u istoriji i pomenuo važnost sastanka Vladimira Putina i Xi Jinpinga u februaru ove godine gdje su dva lidera pozdravili „strateško partnerstvo koje ne poznaje granice“.
Otud se nameće pitanje za kineskog diplomatu u Moskvi, da li su Putin i Xi Jinping na sastanku u Pekingu, u februaru, razgovarali o skorom ruskom napadu na Ukrajinu i da li je poručio da kinesko-rusko partnerstvo ne poznaje granice Ukrajine? Ako je tako, onda se Kina svrstala na stranu ruske agresije i čitav civilizovani svijet mora to znati i izvesti zaključke. To znači da Kina pomaže Moskvi da zaobilazi evropske sankcije, uvedene radi zaustavljanja agresije Kremlja protiv Ukrajine, a onda mora uslijediti reakcija službenog Brisela na sve ovo.
Sljedeće. Niko ne prihvata primitivno moskovsko objašnjenje da je Rusija bila prinuđena da napadne Ukrajinu. To je kremaljska bajka za unutrašnju upotrebu, kojom svojem stanovništvu treba objasniti zašto ruska vojska ubija sebi najbliži narod. Pjesme posvećene tom vječnom prijateljstvu najbližih naroda, u Moskvi su deklamovali više od stotinu godina, da bi u jednom trenutku proglasili Ukrajince neprijateljem Rusije broj jedan.
Zato kineski ambasador mora biti oprezan sa istorijskim motivima, oni se u Kremlju vrlo često mijenjaju. Sada je popularna bajka o bliskosti Rusa i Srba. Ali, ako Beograd i Banja Luka ne pokrenu rat na zapadnom Balkanu, za koji je vrlo zainteresovana Moskva, lako mogu postati neprijatelj broj dva, odmah poslije Ukrajinaca. Još prošle godine Putin je pjevao pjesmu da su Rusi i Ukrajinci jedan narod, a sada je postavio svojoj vojsci zadatak da uništi ukrajinsku naciju kao takvu. Beograd je zaboravio da je Moskva podržala međunarodne sankcije protiv Srbije prije 30 godina, a prošlog mjeseca Putin je uporedio „slučaj Kosovo“ sa neophodnošću međunarodnog priznanja okupiranih tzv. Donjecke i Luganske narodne republike.
Moskva zapravo želi iskoristiti Srbiju da zapali regionalni rat, u kojem će ginuti puno ljudi, prije svega Srba, da bi se odmah pojavila kao mirotvorac i pokazala EU i NATO svoj politički uticaj. Kako se to sad obično kaže- Kremlj će iskoristiti Srbe kao korisne idiote. Mislim da su ovog svega u Beogradu svjesni. Ako nijesu, neka pitaju Ukrajinu, mi ćemo im ispričati puno zanimljivih stvari o lukavosti ruske politike od koje mi stradamo nekoliko stoljeća, da bi je barem Srbi izbjegli.
Izgleda da je kineski ambasador u Moskvi vrlo slabašan u poznavanju važnih stvari, a odlučio je da se njima bavi. Samo prije 160 godina, 1858. i 1860. Rusko carstvo oduzelo je od Kine na Dalekom Istoku teritoriju veličine gotovo pola Evrope. Između 1898. i 1952. Rusko carstvo, a kasnije sovjetska Rusija potpuno je kontrolisala sjeverni i istočni dio Kine. Bila je sagrađena željeznička pruga iz ruskog grada Čita prema Vladivostoku i to sve preko kineske teritorije (Mandžurija) da skrati put prema glavnoj ruskoj luci na Tihom okeanu. Ona je bila izuzeta iz pravnog sistema Kine i imala je svoje regulative. Ova pruga išla je preko Harbina, ali je imala još jedan pravac na jug, prema Žutom moru u port Daljanj, koji su Rusi zvali Port Artur i luku Tjencin koja je vrlo blizu Pekinga. Iste 1898. ruska mornarica desantom je zauzela stratešku luku Daljanj, navodno da zaštiti Kinu od eventualnog napada Njemaca, a u stvari sa željom da prigrabi za sebe strateško mjesto na Žutom moru.
Sadašnja priča o opasnosti od Amerike identična je onoj iz 1898. Ako vam Rusi jednom uđu u kuću, teško ih je ispratiti nazad. Tako je u Daljanju (Port Artur) bila smještena ruska, a kasnije sovjetska mornarica i vojska do 1955. Još su živi ljudi u Kini koji se dobro sjećaju sovjetske okupacije.
Još ću napomenuti kineskog ambasadora da u doba sedamdesetih, osamdesetih i početkom devedesetih godina sovjetska propaganda smatrala je Kinu velikom opasnošću za SSSR. A sadašnja Rusija proglasila je spremnost za obnavljanje Sovjetskog Saveza! Sovjetsko stanovništvo izjašnjavalo se protiv ideja kineske politike i kulture, ismijavalo je sve kinesko! Sredinom sedamdesetih godina prošlog u SSSR bila je vrlo popularna anegdota, koju je širio KGB, u kojem već tada služio Putin. (Antisovjetske anegdote širile su zapadne obavještajne službe, a provladine sovjetski bezbednjaci.) Neću je navoditi zato što jako ponižava sve kinesko, posebno vojsku, ali ja sam joj svjedok. Još 2004. sjećam se da su nam u Zagrebu govorile ruske diplomate da se moramo ujediniti zbog dolazeće kineske opasnosti. A od tada je prošlo samo osamnaest godina.
Zato bi kineski ambasador u Moskvi, prije nego progovori o istorijskim činjenicama, morao da ih dobro dobro prouči.
(Antena M)