Porazi u Harkivu i Limanu, u kombinaciji s neuspjehom provođenja djelimične mobilizacije, iz temelja su promijenili informacijski prostor
Institut za proučavanje rata (ISW) izvijestio je o, kako se navodi, dramatičnim promjenama u ruskom informacijskom prostoru nakon poraza u Limanu i regiji Harkiva te, kako se navodi, neuspjeha "djelomične mobilizacije". Naime, ukrajinske snage nastavile su napredovati kod Limana u regiji Donjecka i probile ruske obrambene položaje u sjeveroistočnoj regiji Hersona.
Porazi u regiji Harkiv i Limanu, u kombinaciji s neuspjehom Kremlja da učinkovito provede djelomičnu mobilizaciju, iz temelja su promijenili ruski informacijski prostor. Mediji koje sponzorira Kremlj i ruski vojni blogeri, utjecajna zajednica na Telegramu koju čine ruski ratni dopisnici, bivši dužnosnici i nacionalisti, lamentiraju zbog gubitka Limana i istovremeno kritiziraju birokratske propuste u vezi djelomične mobilizacije.
Izvori iz Kremlja i vojni blogeri pripisuju poraz u Limanu i regiji Harkiv neuspjesima ruske vojske da pravilno opskrbi i ojača ruske snage u sjevernom Donbasu i ukazuju na nedostatak transparentnosti u pogledu napretka rata. Neki utjecajni sudionici u televizijskim talk showovima čak su kritizirali odluku ruskog predsjednika Vladimira Putina da pripoji četiri ukrajinske oblasti prije osiguranja njihovih administrativnih granica ili linija bojišta, izražavajući sumnju u sposobnost Rusije da ikada okupira cijela ta područja.
Propagandisti Kremlja k tome više ne skrivaju svoje razočarenje provedbom tzv. djelomične mobilizacije, često ističući nezakonitu mobilizaciju dijela osoba i ukazujući na probleme poput alkoholizma među novomobiliziranim snagama. Dio njih izrazio je zabrinutost da mobilizacija neće stvoriti snagu potrebnu za ponovno preuzimanje inicijative na bojnom polju, s obzirom na lošu vojnu kvalitetu ruskih rezervista.
Ruski informacijski prostor tako je znatno odstupio od narativa koje preferiraju Kremlj i rusko Ministarstvo obrane, a prema kojem su stvari općenito pod kontrolom. Trenutačne kritike propagandista o operativnim vojnim detaljima počinju nalikovati diskursu vojnih blogera tijekom prošlog tjedna. Narativ u Kremlju bio je usredotočen na općenite izjave o napretku i izbjegao detaljne rasprave o trenutačnim vojnim operacijama. U Kremlju, naime, nikada nisu otvoreno priznali neuspjehe u ratu kada su u pitanju gubici u regiji Harkiv, što su događaji koji su i potaknuli djelomičnu mobilizaciju rezervista.
Neuobičajeno snažne kritike
Rusko ministarstvo obrane, s druge strane, preuveličava rezultate ruske vojne kampanje u Ukrajini nejasnim optimističnim izjavama, ali izostavljaju specifične detalje i detalje koji bi potvrdili napredovanja ruskih snaga. Poraz u Limanu je izazvao još veću konfuziju i negativno izvještavanje u informacijskom prostoru nego rusko povlačenje iz Kijeva, sa Zmijskog otoka, pa i Harkiva. nakon poraza u Limanu, Rusi strahuju da će biti dodatno mobilizirani.
Levada centar, neovisna agencija koja se bavi ispitivanjem javnog mnijenja, navodi da više od polovice ispitanika strahuje da bi rat u Ukrajini mogao dovesti do opće mobilizacije, dok većina ispitanika nije izrazila takvu zabrinutost u veljači. Građani također smatraju da Kremlj provodi mobilizaciju na nezakonit način.
Snažne kritike vojnih i mobilizacijskih poteza na televizijskim kanalima, pogotovo nakon poraza u Limana, vrlo su neuobičajene za propagandne emisije pod kontrolom Kremlja, a po prvi puta u domove Rusa putem službenih državnih kanala stižu kritike ratnih učinaka u tonu vojnih blogera.
Čečenski čelnik Ramzan Kadirov i šef zloglasne grupe Wagner, Jevgenij Prigožin, dodatno su naštetili narativu Kremlja nakon gubitka Limana. Kadirov je u subotu optužio rusko vojno zapovjedništvo da nije dovoljno brzo odgovorilo na pogoršanje situacije oko Limana te izjavio da Rusija mora zauzeti četiri anektirane oblasti svim raspoloživim sredstvima, uključujući i nuklearno oružje manje snage. Prigožin se pridružio ovim kritikama, no usredotočenost Zapada na Kadirovu nuklearnu prijetnju stavila je punu važnost ovih izjava u drugi plan.
Kadirov i Prigožin su, naime, utjecajni članovi odabrane male skupine tzv. silovika, osoba velike moći iz Putinova najbližeg kruga ili s izravnim pristupom njemu. No, Kadirov pritom ima povijest neodgovornih izjava i hvalisanja koje često ne oblikuju narative u Rusiji, a ni Prigožin inače nije dominantan autoritet u javnosti. No, njihove subotnje izjave imale su dubok utjecaj na ruski informacijski prostor - dok su mediji uglavnom izražavali velike nade da će novomobilizirani muškarci i raspoređena pojačanja držati liniju ili izvesti protunapade u bliskoj budućnosti, njih dvojica su zajedno razbili te narative.
Kako navodi ISW, izjave Kadirova i Prigožina su, vjerojatno nenamjerno, naštetile Putinovom autoritetu, pri čemu je Kadirov posebno ‘na zub‘ uzeo zapovjednika središnjeg vojnog okruga, general-pukovnika Aleksandra Lapina, te je optužio načelnika Glavnog stožera vojske generala Valerija Gerasimova da je prikrivao Lapinove neuspjehe u Limanu. Putin je, pak, javno iznio svoje povjerenje u Lapina kada je rusko ministarstvo obrane objavilo Lapinovu pobjedu kod Lisičanska 24. lipnja.
Zapadni vojni dužnosnici tvrde da je Putin donosio operativne vojne odluke u Ukrajini i djelomice upravljao vojnim zapovjedništvom, pa je stoga odgovoran i za Liman. Kadirovljev izravan napad na Lapina je tako i neizravan napad na Putina.
Putin vjerojatno prepoznaje opasan put kojim su krenuli Kadirov i Prigožin, što je dovelo do odbijanja glasova pod kontrolom Kremlja i vojnih blogera protiv izravnih kritika vojnih zapovjednika. Državni televizijski kanali okarakterizirali su Kadirovljeve izjave protiv Lapina kao prilično "oštre", dok su vojni blogeri tvrdili da je rusko Ministarstvo obrane odgovornije za poraz, tvrdeći da Lapin nije zapovijedao postrojbama kod Limana.
Putin ranije nije cenzurirao utjecajne nacionalističke vojne blogere, Kadirova, ratne dopisnike i bivše dužnosnike, vjerojatno zato što ih je smatrao glasovima koji se zalažu za njegove politike kojima će Rusi koji ga podržavaju vjerojatnije vjerovati. Putin k tome vjerojatno pokušava zadržati vojne blogere na svojoj strani i iskoristiti ih za nalaženje novih žrtvenih jaraca za svoje neuspjehe u Ukrajini.
Vojni blogeri potencijalna prijetnja
Vojni blogeri imaju reputaciju kod svoje publike da su precizniji izvor od ministarstva obrane jer izvješćuju o neuspjesima i pogreškama, dok istovremeno zastupaju proratna i domoljubna stajališta. Putin pritom najvjerojatnije želi zadržati naklonost publike do koje ti nacionalistički akteri dolaze dok promiču njegovu viziju rata.
Međutim, vojni blogeri bi mogli početi potkopavati Putinove narative uslijed ratnih neuspjeha u Ukrajini, pogotovo sada kada su se njihovi stavovi proširili na službene medije pod kontrolom Kremlja.
Oni također potiču nemoguća očekivanja i postavljaju zahtjeve koje ruski predsjednik i vlada nikako ne mogu ispuniti, inzistirajući na tome da Putin okupira cijelu Ukrajinu, iako su ruske snage sposobne ostvariti samo postupne teritorijalne dobitke oko Bahmuta i Avdivke. Vojni blogeri izvršavaju pritisak i na centre za regrutaciju i ministarstvo obrane te traže rješenje generacijskih birokratskih problema koji se odnose i na djelomičnu mobilizaciju te povećavaju domaće probleme s kojima će se Putin suočavati u nadolazećim mjesecima, koliko god mu se sada činilo da mu pomažu u teškim vremenima.
Putin kao da doživljava varijantu problema s kojima se susreo Mihail Gorbačov, a koji su proizašli iz njegove politike ‘glasnosti‘ (otvorenost). Gorbačov je djelomice otvorio sovjetski informacijski prostor sredinom 80-ih u nadi da će mu građani pružiti uvid u uzroke birokratskih disfunkcija unutar koje nije mogao identificirati s vrha. No, građani su umjesto toga počeli napadati sovjetski sustav. Reforme (‘perestrojka‘) koje je pokrenuo nakon proglašenja ‘glasnosti‘ završile su uništenjem, a nje jačanjem Sovjetskog Saveza.
Putin je, procjenjuju u ISW-u, posve svjestan ovog obrasca i nema namjeru ponoviti ga. On, također, nikada nije uspostavio sovjetski stupanj kontrole nad informacijskim prostorom, iako ga je postojano sužavao samo na razine i platforme koje tolerira. Dao je do znanja vojnim blogerima da se moraju pridržavati narativa koje je odobrio Kremlj, dok je Telegram, platformu na kojoj se prezentiraju, držao otvorenim za glavno biračko tijelo na koje se oslanja. No, pitanje je, zaključuju u ISW-u, koliko će Putin tolerirati te što će se dogoditi ako i kada pokuša ugušiti kritike vlastitih odluka, koje već kruže diljem Rusije.