Sada nije situacija za polovične reakcije i mjere. To može Zapad dovesti do potpunog kraha, a to je milion puta skuplje nego poskupljenja cijena goriva i plina.
Evropa
Prije 22 min Prije 0 min
0
Piše: Oleksandr LEVČENKO (Antena M)
Ruska vojska polako gubi pozicije u Donbasu i u Hersonu. Kada je ljetos krenuo na Herson, Kremlj je odlučio da prebaci svoje najbolje vojne jedinice koje su bili u Donbasu na desnu obalu Dnjepra kako bi zaustavili ukrajinski napad.
Čak 15-20 hiljada najbolje pripremljenih vojnika bilo je smješteno u Hersonu i obližnjim teritorijama. To je imalo određeni uticaj na odbranu, ali je vremenom dovelo ovu grupaciju u vrlo težak položaj. Svi mostovi preko rijeke Dnjepar bili su oštećeni ukrajinskom artiljerijom. Pontonski mostovi preko rijeke koje su izgradili Rusi takođe su bili uništeni u ukrajinskoj vatri.
Prije sedam dana rukovodstvo ove ruske vojne grupacije zamolilo je za dozvolu prelaska preko Dnjepra, makar u pješadijskom stroju, zbog kritične situacije. Predsjednik Rusije Vladimir Putin je to glatko odbio zbog velike želje završetka provođenja pseudo referenduma i brzog proglašenja aneksije ukrajinskih privremeno okupiranih teritorija.
Juče je ovu „krađu“ ukrajinskih teritorija potvrdila i ruska Duma. Ali situacija okolo Hersona svakog dana postaje sve kritičnija za ruske elitne jedinice.
Oni mogu ispuniti želju Putina i ostati na ukrajinskoj zemlji zauvijek ali samo u masovnim grobnicama. Tek mobilizovani ruski vojnici teško mogu zamijeniti gubitak oko ovog grada.
Osim toga, prebacivanje najboljih vojnih ruskih brigada sa istočnih ratišta u Herson otvorilo je više prostora na ovom pravcu. Tako je bila oslobođena gotovo cijela Harkivska regija i djelimično sjever Donjecke. Poslije pada Limana i naselja Torske, koji je 15 kilometara istočnije od ovog strateškog položaja, otvara se prostor za razvoj ukrajinske ofanzive na manje djelove Harkivske regije, ali i na sjever i centar Luganske regije.
Ove teritorije ruska vojska zauzela je tokom aprila i maja, kada su okupatori imali prevagu u teškim naoružanjima i do 8 puta više, a u artiljerijskim gađanjima gotovo 15 puta. To su bili teška vremena kada su zapadni saveznici u većini slučaja tapšali po ramenu ukrajinsku vojsku, ali nisu nudili neophodno teško naoružanje.
U to vrijeme, na količinu ruskih granata ispaljenih artiljerijom ukrajinska strana mogla je samo vratiti istom količinom ispaljenih metaka. Ova kukavička pozicija saveznika tada je koštala Ukrajinu gubitkom velikih teritorija na istoku kao i nepotrebnim gubitkom vojnika. Poslije promjene pozicije Brisela odnosno neophodnosti vojne podrške Kijevu situaciju na ratištu Ukrajina je uspjela da popravi. Do sada je samo Njemačka odbila da isporuči savremene teške tenkove, kako ne bi naljutila Moksvu. Neko od njemačkog političkog rukovodstva zaboravlja da je, poslije ruskih djelimičnih uspjeha na istoku, na moskovskoj televiziji najčešći poklič je bio „na Berlin!“. Sada se sve rješava u Ukrajini, a neko u Berlinu smatra da je najbolja zabiti se u mišju rupu. Situacija je takva da, ako ruski medvjed odluči da dođe na njemačko tlo, stići će do svake rupe.
Sada nije situacija za polovične reakcije i mjere. To može Zapad dovesti do potpunog kraha, a to je milion puta skuplje nego poskupljenja cijena goriva i plina.
Moskva se počela poigravati sa isporukama plina na zapadna tržišta da bih prinudila Evropsku uniju da ukinu uvedene sankcije Rusiji. Kremlj je na primjeru Mađarske pokazao kako ne uskraćuje energente onima koji nisu uveli sankcije.
Zbog toga je Viktor Orban savjetovao svim zemljama EU da postupe kao Budimpešta i ne šire sankcije. Isto je govorila i Turska. Treba samo imati politiku razumijevanja prema Vladimiru Putinu. Trenutno je na razmatranju osmi paket evropskih sankcija koji sve više stežu obruč oko vrata ruske ekonomije i uticajnih ruskih političara i biznismena. Kremlj to smatra vrlo opasnim i odlučio je da ucijeni zapadne zemlje. Tako Moskva izmišlja popravke na plinovodima Sjevernog toka. Krajem septembra bilo je nekoliko eksplozija na cjevovodima Sjevernog toka 1 i Sjevernog toka 2. Nakon toga, isporuka plina je potpuno zaustavljena zbog ovih diverzija. Postavilo se pitanje ko je napravio ove akcije, a potpuno je jasno da je to učinila sama Rusija.
Ova situacija najviše odgovara interesima Kremlja. A da ruska strana može napraviti provokacije ogromnih razmjera nije ni za koga tajna.
Možemo samo zamisliti šta još sprema Moskva za zaoštravanje situacije u Ukrajini i evropskom tlu. Moramo biti pripremljeni i odlučni u neophodnom čvrstom reagovanju na sve izazove koje Rusija sprema svijetu.