Iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida koje je bilo organizator današnjeg okupljanja su upozorili i na neprovođenje Strategije za procesuiranje ratnih zločina, posebno Anexa B u kojem je i sadržana A lista MKSJ-a. Isto tako je sramotno, poručili su iz ovog Udruženja, da za 19 godina rada državnog Suda i Tužilaštva ima samo jedna pravosnažna presuda za genocid u Srebrenici.
Vijesti
Prije 2 min Prije 0 min
0
Predstavnici udruženja žrtava iz Bosne i Hercegovine okupili su se danas ispred zgrade Suda BiH i Tužilaštva BiH kako bi još jednom uputili poruku Državnom tužilaštvu da prestane s reciklažom predmeta ratnih zločina i ukazali na sramotnu činjenicu da ni nakon 19 godina nema nijedne optužnice za opsadu Sarajeva, Goražda, Bihaća i drugih bh. gradova u kojima je ubijeno stotine nevinih civila uz činjenicu da su to bile zaštićene zone UN-a.
Iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida koje je bilo organizator današnjeg okupljanja su upozorili i na neprovođenje Strategije za procesuiranje ratnih zločina, posebno Anexa B u kojem je i sadržana A lista MKSJ-a. Isto tako je sramotno, poručili su iz ovog Udruženja, da za 19 godina rada državnog Suda i Tužilaštva ima samo jedna pravosnažna presuda za genocid u Srebrenici.
Predsjednik ovog Udruženja Murat Tahirović je danas za "Slobodnu Bosnu" rekao da se u 20 godina praćenja rada bh. pravosuđa uvijek govorilo o oko 5.000 predmeta koji cirkuliraju od Haškog tribunala do bh. pravosuđa.
IMA DOVOLJNO DOKAZA
"Tih 4.700 predmeta o kojima je govorila portparolka Carle del Ponte Florens Hartman je vraćeno bh. pravosuđu i od tih predmeta za oko 800 lica je Haag utvrdio da postoji dovoljno dokaza da su počinili ratne zločine u BiH. Za oko 2.000 predmeta je stigla ocjena B, odnosno da nema dokaza za odgovornost, a među njima je i predmet „Dobrovoljačka“, „Dreković“, „Dudaković“ i tako dalje. Na listi A, da se razumijemo, ima i predmeta protiv Bošnjaka, da neko ne misli da se ne prihvata i vlastita odgovornost za zločine.
Murat Tahirović (Foto: Slobodna Bosna/Samir Saletović)
Itekako je prihvatamo, ali se u svemu ovom mora znati mjera. Ovdje je došlo do kolapsa sistema u Tužilaštvu BiH. Ne znam ko je odgovoran niti mi je bitno, ali usvajanje prve Strategije iz 2008. godine ovdje je došlo do kolapsa. Umjesto da se radi na A listi sa oko 800 osoba za koje je Haag utvrdio postojanje odgovornosti krenulo se sa radom na B listi za koje je Haag da nema odgovornosti. I šta smo time dobili? Vode se postupci godinama i na kraju optuženi budu oslobođeni odgovornosti, gubimo ogromna sredstva i ljudske resurse, a rezultati su nula", rekao nam je Tahirović.
O ovo "nula" znači da žrtve nemaju satisfakciju, a počinitelji odgvornost za ono što su uradili.
"Evo uzećemo za primjer Sarajevo koje je naše Udruženje poprilično istražilo, pogotovo kada je riječ o presudama Međunarodnog krivičnog suda, a izrekao ih je četiri dvojici komandanata korpusa, predsjedniku bh. entiteta RS (Radovan Karadžić) i glavnokomandujućem VRS-a (Ratko Mladić). U te četiri presude MKSJ je, između ostalog, konstatovao s kojih položaja su djelovali snajperisti.
Radilo se o četama snajperista koji su imali zadatak da djeluju po Sarajevu, da nasumično biraju ciljeve i, kao što je rekao Mladić, raspamete ljude. I oni su to radili – ubijali su djecu, starce, pa sve drugo što se kretalo gradom, pa i pse kako bi među građanima posijali strah. I niko od tih ljudi nije odgovarao, dakle, niti jedan snajperista nije pozvan na odgovornost. S druge strane imate i djelovanje artiljerije namjerno i ciljano. Bio je ogroman broj namjernog djelovanja po civilima. Ni to nije procesuirano.
Neki dan je obilježena godišnjica masakra na Markalama, pa imamo Milorada Dodika koji je rekao da je to laž. U vojnoj hijerarhiji je posloženo tačno kada se ispaljuje granata i ko smije narediti da se ona ispali. Granata nije mogla biti ispaljena bez naredbe komandanta. Da su htjeli mogli su tačno utvrditi ko je ispalio te granata, ali nije još kasno", kaže Tahirović.
Srebrenička majka Munira Subašić za "Slobodnu Bosnu" je kazala da Sud i Tužilaštvo BiH nisu ispunili očekivanja žrtava.
"Žrtve nisu dobile satisfakciju. Sramotno je da postoji samo jedna presuda za Srebrenicu i tu mi majke svjedočile. Na listi A ima 830 predmeta, a bh. pravosuđe nikoga nije privelo. Znate li zašto? Zato što su to njihova braća, komšije, prijatelji, parlamentarci, političari, analitičari, istoričari... i ne mogu da ih diraju. Ta lista je nestala, ali ja je imam i još malo ću čekati dok je ne pokažem svim medijima sa imenom i prezimenom onih koji su na njoj. To je lista onih koji su odgovorni, ali da ih samo Tužilaštvo BiH može hapsiti jer za njih ima dovoljno dokaza, a oni to ne rade", kaže Subašić.
Razlog današnjeg okupljanja ispred zgrade pravosudnih institucija BiH u Sarajevu je, kako nam je rekla, Subašić, slanje poruke da su preživjele žrtve još tu i da nisu zadovoljne njihovim radom, da se neće ni umoriti ni prepasti i da će se još boriti, a kada ni njih više ne bude istinu će traži potomci:
"Prenijela sam istinu na moje unuče, na moga sina. Oni će nastaviti moju borbu, a presude iz Haaga ne mogu se poništiti i nema gumice kojom se mogu izbrisati. Moraju znati da žrtva i zločinac ne mogu biti u istoj ravni. Gavrić Milisav koji je odveo mog sina i još puno ljudi iz Potočara je sada u Šapcu i biznismen je. Ima svoju pilanu i uživa u životu i veliki je prijatelj mnogih važnih ljudi u Srbiji. Gospodina Ejupa Ganića su uhapsili u Londonu, a Haag je potvrdio da tu nema ničega, a oni ga procesuiraju da bi ispunili svoju normu. Veliki broj sudija i tužioca su podobni, a ne sposobni i vrijeme je da počnu raditi ili da odu da čuvaju ovce", rekla nam je Subašić.
Azra Penava, predstavnica Udruženja roditelja zarobljenih i ubijenih u komandi 4. korpusa u Mostaru za "Slobodnu Bosnu" je kazala da je ispred pravosudnih institucija BiH došla s molbom da se ratni zločinci procesuiraju!
"Oni slobodno šetaju, a pravosudni sistem ne radi. Prošlo je 30 godina i zar ima išta prioritetnije od procesuiranja zločinaca. Mi znamo ko je počinio zločine i ko je činio zlo, ali šta imamo od toga kada nema sudskih presuda. U ovih 20 godina hodanja po sudovima sam se uvjerila da su zločinci jaki i da imaju zaštitu mnogih političara, u stanju da svjedoke kupe ili zastraše. Mi u Mostaru svakodnevno na ulicama srećemo zločince koji nisu pobjegli u Hrvatsku. I još ću dodati da obični ljudi u Mostaru nisu podijeljeni nego su grad podijelili političari. Veliki broj zločinaca ne samo da su na slobodi nego su i u organima vlasti", rekla nam je Penava.
JADRANKA HUSKOVIĆ TRAŽI NESTALOG SINA VEĆ 30 GODINA
Mostarka Jadranka Husković, majka studenta Elektrotehničog fakulteta u Sarajevu Feđe Huskovića (22) i jednog trojice nestalih pripadnika Armije RBiH koje su 1993. godine u Mostaru zarobili pripadnici HVO-a u zgradi komande 4. korpusa i danas traga za posmrtnim ostacima svog sina.
Jadranka Husković (prva s desna) (Foto: Slobodna Bosna/Samir Saletović)
"Devetog maja će biti 30 godina od dana u kojem je nestao moj sin. Nikakvog traga nema, a što je najžalosnije Tužilaštvo radi, a ustvari se sve čini kao da ne radi jer svi oni za koje se sumnja da su počinili ovaj zločin imaju dvojno državljanstvo i vrlo lako prelaze granicu i odlaze u Hrvatsku koja ne želi da isporuču ratne zločince i to je najžalosnije. Bilo je nekih optužnica s vrlo malim kaznama. Pravosuđe ne radi kako treba“, kazala je u suzama za "Slobodnu Bosnu" Jadranka Husković.
(D. OMERAGIĆ)