Sigurno ste mnogo puta čuli frazu “šećer hrani rak”, a to je koncept koji nas tjera da se zapitamo hoće li konzumiranje šećera uzrokovati rak. Zbog tog straha, mnogi prestaju da jedu šećer, plašeći se razvoja raka u budućnosti. Međutim, nijedna studija na ljudima nije pokazala da smanjenje unosa šećera spriječava ili liječi rak. Nadalje, nijedna studija nije pokazala da previše šećera uzrokuje rak, drugim riječima – ne postoji direktna veza između šećera i raka.
Šećer nije kancerogena supstanca
Stručnjaci podsjećaju da šećer nije kancerogena supstanca koja uzrokuje rak. Zaključak je da umjerena konzumacija šećera kao dio zdrave prehrane ne uzrokuje rak. Međutim, prekomjerna konzumacija šećera, posebno dodanog prerađenim pićima i hrani, može doprinijeti gojaznosti i dijabetesu – važnim faktorima rizika za rak.
Nacionalni savjet za zdravlje i medicinska istraživanja Australije, na primjer, pregledao je sve dostupne dokaze o ishrani i zaključio da konzumacija saharoze nije povezana s povećanim rizikom od raka. Bilo je dovoljno dokaza da se zaključi da ne postoji povezanost između šećera i raka gušterače, crijeva, dojke i mjehura. Također nije bilo dokaza o direktnoj vezi između konzumiranja šećera i povećanog rizika od bilo koje vrste raka.
Odakle ideja da šećer hrani rak?
Kada jedemo hranu koja sadrži ugljikohidrate, uključujući hranu koja sadrži šećer, naša tijela ih razgrađuju u glukozu. Ta glukoza zatim pokreće ćelije da proizvode energiju koja nam je potrebna za preživljavanje i taj proces se naziva metabolizam. Normalne ćelije i ćelije raka koriste glukozu za energiju. Naučnici znaju da ćelije raka metaboliziraju glukozu brže od normalnih ćelija. To je dio nečega što se zove Warburgov efekat, nazvanog po njemačkom naučniku Ottu Warburgu, koji je proučavao rak početkom 20. vijeka.
Warburgov efekat čak ima praktičnu primjenu u dijagnostici raka. U slikovnom testu, koji se zove pozitronska emisiona tomografija ili PET skeniranje, liječnici ubrizgavaju radioaktivnu glukozu u krvotok. Budući da ćelije raka brže metaboliziraju glukozu, PET skeniranje osvjetljava lokaciju stanica raka i tumora u našem tijelu. Doktori mogu koristiti taj snimak/sliku da pronađu rak ili da procijene koliko dobro liječenje raka djeluje.
Koncept “šećer hrani rak” nije podržan naučnim dokazima
Postoji mišljenje da “šećer hrani rak”, odnosno ćelije raka. Istraživanja podržavaju ideju da ćelije raka konzumiraju više šećera nego što je normalno, ali nema uvjerljivih dokaza koji bi dokazali da će konzumiranje šećera uzrokovati brži rast ili širenje raka ili da će zaustavljanje konzumiranja šećera spriječiti razvoj tumora. Poznato je da većina ćelija raka raste brže od normalnih ćelija i stoga im je potrebno više energije.
Pokazalo se da se metabolizam glukoze često mijenja u stanicama raka kako bi se zadovoljila povećana potražnja za glukozom. Međutim, to ne znači da će konzumacija šećera ubrzati rast stanica raka ili uzrokovati rak. Sva hrana se razgrađuje na glukozu, jer sve ćelije, a ne samo ćelije raka, trebaju glukozu za energiju.
Ljudsko tijelo ima nekoliko rezervnih strategija za održavanje normalnog nivoa šećera u krvi. Čak i bez ugljikohidrata, tijelo će proizvoditi šećer iz drugih izvora, uključujući proteine i masti. Tokom liječenja raka i oporavka, tijelu je potrebna energija. Ali ako neko ograniči svoju ishranu pod pretpostavkom da će to pomoći organizmu, možda, u stvari, uskraćuje sebi izvore energije koji su im potrebni za borbu protiv raka.
Čak i ako šećer ne hrani rak, to ne znači da je ishrana sa visokim sadržajem šećera zdrava
Zdravstveni službenici uvijek podstiču zdravu ishranu i održavanje zdrave tjelesne težine kako bi zaštitili ljude od raka i preporučuju da ljudi svakodnevno uživaju u širokom spektru hrane. Također preporučuju ograničavanje unosa namirnica koje sadrže dodane šećere, poput keksa, kolača, gaziranih i bezalkoholnih pića zaslađenih šećerom, kao i energetskih i sportskih napitaka. Također ističu da samo zato što šećer nije kancerogen ne znači da je ishrana bogata šećerom zdrava. podsjećajući da je previše kalorija iz šećera povezano s gojaznošću i dijabetesom – faktorima rizika za razvoj raka.