(...) skoro 25 godina da bi ih napustio tek krajem prošle godine kad je prešao u Predsjedništvo BiH. Nermin, pak, i njegov mlađi kolega bili su „vodonoše šefu SDP-a“.
Mini market
Prije 16 min Prije 6 min
1
Momka iz Tuzle, izvjesnog Denisa Bećirovića, kandidata na listi SDP-a za Parlament FBiH, Sarajlijama je Zlatko Lagumdžija predstavio na predizbornom mitingu 1998. ispred Narodnog pozorišta Sarajevo. Zagalamio je dečko tada da se od granata i detonacija razvaljeni plato ispred „hrama kulture“ koji se sada zove „Susan Sontag“ opet poprilično „pomjerio“.
Danas je Denis Bećirović član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, koji se u zgradu u Titovoj ulici u Sarajevu doselio sa prilično neudaljenog „Trga BiH“ nakon što ga je podržalo jedanaest stranaka. A arogantni Zlatko Lagumdžija i dalje se Čaršijom gega kao bivši predsjednik SDP-a BiH.
Već „stara“ vijest da je Denis Bećirović u svoju kvotu ambasadorskih mjesta, dakle, onih stolica koje u ambasadama širom svijeta pripadaju Bošnjacima, uvrstio i Zlatka Lagumdžiju, kao kandidata za ambasadora naše države u Ujedinjenim nacijama u New Yorku, odvela nas je, ili navela na prisjećanje, na intervju koji smo sa Senadom Pećaninom, nekadašnjim vlasnikom i glavnim i odgovornim urednikom sarajevskog magazina „Dani“, danas advokatom, vodili u maju prošle godine. Mada je i preksinoć o tome govorio na Face TV-u.
„Iz činjenice da su Nermin Nikšić i Denis Bećirović prvaci Socijaldemokratske partije BiH najbolje se vidi proročansko upozorenje Nijaza Durakovića gdje će Zlatko Lagumdžija odvesti stranku.
I Nermin Nikšić i Denis Bećirović bili su Lagumdžijine vodonoše, gorljivi branitelji lika i djela svog stranačkog šefa iz vremena kad su i Bogić Bogićević i Ivo Komšić i Miro Lazović i Esad Zgodić... upozoravali šta će se dogoditi“, izjavio je Pećanin.
Denis Bećirović je nekada, kao političar u razvoju, u „Danima“, u rubrici "Pisma čitalaca", objavljivao udvoričke hvalospjeve lideru stranke. „Zato je nagrađivan poslaničkim mandatima. Hej, čovjek je više od 20 godina poslanik, haman pola života, a status ozbiljnog kandidata za Predsjedništvo BiH stekao je objavljivanjem demagoških, populističkih 'otvorenih pisama' Vojislavu Koštunici, Miloradu Dodiku, Aleksandru Vučiću...“, veli advokat iz Sarajeva.
U Pressingu na N1, u jednoj od emisija pred izbore prošle godine, urednik i voditelj Amir Zukić podsjetio je Bećirovića da je veliki novac zaradio kao zastupnik, poslanik, čovjek kojeg je birao narod pa ga onda i plaćao. Rekao je Denis i da bi kao doktor nauka i univerzitetski profesor zarađivao toliko. Možda kao zastupnik u Skupštini Tuzlanskog kantona. Kao federalni i državni parlamentarac i delegat u domovima naroda zarađivao je puno više. A i na Univerzizetu u Tuzli docent je od 2010. godine. Prije toga je bio profesor historije u Srednjoj ekonomskoj školi (1998. - 2002.) u tom gradu sa, uobičajeno za prosvjetne radnike na tom nivou, mizernom platom. Iz skupštinske klupe se, pošteno govoreći, za katedru ne vraća nikom. Ako ne mora.
Daleko od toga da je Bećirović hronično ograničen čovjek. Ali je bio akutno bezobrazan prema građanima, tada.
A ovako je, budimo recentni, aktuelni predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić dan kasnije reagovao na odluku Denisa Bećirovića o Zlatku Lagumdžiji kao kandidatu za ambasadora.
„Od sinoć sam zatrpan porukama i pozivima medija, građana, a posebno članica i članova SDP-a BiH. Razlog je objavljeni spisak kandidata za ambasadorske pozicije koji je u proceduru uputio član Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Denis Bećirović. Interesantno je kako nisam vidio podatke o prijedlozima druga dva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Nisam u prilici svima odgovoriti, a dužan sam dati određena objašnjenja. Tim prije što sam dobio niz poruka, upita među kojima se mogu jasno razaznati oni koji su dobronamjerni od onih koji to nisu. Ove posljednje ću razočarati jer ni na koji način ne želim dovesti u pitanje pravo člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda dr. Bećirovića na predlaganje i imenovanje ambasadora. Naime, isključivu nadležnost za imenovanje državnih ambasadora ima Predsjedništvo Bosne i Hercegovine“.
A i zašto bi Nikšić javnosti proslijedio negativnu reakciju na Bećirovićev izbor, s kojim se, prije svega, slaže i za koji je znao kako će rezultirati? Ili, barem, „pretpostavio“. Prisjetimo se i događaja koji su se odvijali nakon Općih izbora 2010. godine.
„Nermina Nikšića je, ni krivog ni dužnog, Lagumdžija postavio za premijera Federacije BiH kada je Alijansa osvojila vlast. I već na prvoj sjednici Vlade Federacije Nikšićeva vlada je imenovala njegovog brata za jednog od direktora Autocesta BiH. To je bio simbolički kraj Alijanse već na samom njenom početku. Vidio posilni šta mu šef radi, pa veli... A kao predsjednik SDP-a BiH Nikšić je, preko svog sina i preko svog brata, u višemilionskim poslovima sa bivšim Lagumdžijinim direktorom Elektroprivrede BiH Elmedinom Grabovicom koji je, zahvaljujući tom mandatu, postao jednim od najbogatijih tajkuna i, praktično, vlasnikom SDP-a. Mogao bih nabrajati još puno dokaza koji upućuju na Nikšićevu korumpiranost, od premijerskih pa do današnjih dana“, govorio nam je Senad Pećanin.
Ali, SDP-a BiH, u ovom trenutku, ima važnijih poslova. Dva od tri glavna su završili. Zukan Helez je ministar odbrane u novom Vijeću ministara BiH. U većinu u Kantonu Sarajevo su se odavno smjestili. Borba za Federaciju traje. Ionako se vodi samo da bi Nikšić bio premijer. Ako koalira sa SDA, o čemu se špekuliše zbog toga što su u petak, kako smo i pisali, u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH izabrani delegati za Dom naroda Parlamenta BiH pa je potpuno jasno da je Socijaldemokratska partija BiH najveći gubitnik ovog uzbudljivog i nezvjesnog procesa iako je ta stranka u federalnom Domu naroda zastupljena sa 16 zastupnika, ali niti jedan njihov kandidat nije izabran u klubove Hrvata i Bošnjaka u državnom Domu naroda, možda će i biti. Možda će i ako ostane u „osmorci“, „šestorci“, „petorci“.
A kada je bio premijer FBiH, osim imenovanja burazera, još se samo možemo prisjetiti sastanka sa premijerkom bh. eniteta RS, Cvijanovićkom, prije desetak godina u Doboju. I to kada se na rastanku izljubio sa Željkom baš kao da je upravo diplomirala na faksu. I poželjeli jedno drugom sretan put.
Usput, jesu li neki dan podignuta tri prsta notornog Nešića, ministra sigurnosti BiH, početak promjena u i ispred Parlamenta BiH i Vijeća ministara BiH na Marindvoru? Puno je SDS-ovih, SNSD-ovih i tim strankama odanih bilmeza i olupina prošetalo „Trgom BiH“ u Sarajevu od Daytona naovamo. Ali malo je ko bio drzak kao ovaj bezličnjak. Početnik. Na funkciji.
(D. Bajramović)