- U prijašnjim vremenima radio sam od 8 do 18 sati. Niti sam bio osiguran niti je poslodavca previše zanimao moj status. Danas je službeno radno vrijeme od 8 do 16, ali samo na papiru.
Teško i do bolovanja
Sve je napravljeno tako da lijepo izgleda na papiru, da lijepo zvuči, ali te posao jednostavno prati. A o plaćanju prekovremenih sati radije ne bih. To je ono što tjera radnike iz BiH, među ostalim - na jednoj kavi čuli smo te riječi i sami svjesni činjenice kako je to tako. Ruku na srce, inspekcije su donekle radile na uređenju tog stanja posljednjih godina, ali je to i dalje premalo kako bi radnici bili potpuno zadovoljni. Uređenim tvrtkama ne treba inspekcija, one poštuju radnička prava, međutim, koliko je takvih u današnje vrijeme. Ni zakonske odredbe ne idu u potpunosti na ruku radnicima.
Nedavno je Savez samostalnih sindikata BiH podigao glas protiv novog Zakona o osiguranju prema kojem se bolovanje skraćuje s 42 na 15 dana jer smatraju da bi troškovi bolovanja u slučaju ozljede na radu, a koji bi pali na teret zdravstvenog osiguranja, značajno demotivirali poslodavce da vode računa o uvjetima rada i zaštiti na radu u cilju preveniranja ozljeda i oboljenja. O činjenici da ima i radnika koji zloupotrebljavaju bolovanja, ističu kako se takve stvari mogu riješiti boljim nadzorom i primjenom postojećih mehanizama. Ruku na srce, kod privatnika je mnogo teže bilo što zloupotrijebiti nego u nekim državnim tvrtkama, pa o takvim stvarima i ne treba previše polemizirati.
Ovdje je riječ o činjenici da bh. radnici odrade i svoju smjenu, ali i prekovremeno, a da nisu adekvatno plaćeni. Zakonski je, naravno, sve uređeno, ali je pitanje hoće li tvrtka provesti kroz papire da je radnik prekovremeno radio, a zbog takvog odnosa mnogi su napustili ovu zemlju i svoje radno okruženje. Nedavno je u RS-u nekoliko zaposlenika podiglo svoj glas nakon što su tjerani da pet mjeseci rade bez prestanka i bez slobodnih dana. Zaposlenica D. V. ispričala je da je svakodnevno radila u toj tvrtki, a samo dan prije nego što će potpisati ugovor za stalni radni odnos dobila je otkaz. - Smatram kako sam bila jako dobra radnica, što se može provjeriti u radnoj listi i očekivala sam da ću dobiti ugovor za stalni radni odnos. U ponedjeljak, 3. listopada, bila sam slobodna, a navečer, oko 18 sati, pozvali su me iz tvrtke i rekli da mi neće produljiti ugovor i da sam otpuštena. Tražila sam da mi objasne zašto mi daju otkaz, međutim, šefica, koja me je nazvala, rekla je da imaju dovoljan broj radnika i samo spustila slušalicu - ispričala je, a takav način završavanja radnog odnosa s onima kojima je ugovor na određeno vrijeme postao je kod pojedinih nešto normalno, čemu bi pod hitno trebalo stati na kraj. I zato je važno da se zakonska rješenja provode jer nije bitno samo donijeti dobar dokument i gurnuti ga u ladicu, već ga primjenjivati.
Apsurd države
Ako je u ovoj zemlji po zakonu radno vrijeme 40 sati tjedno, onda nije normalno da neki radnici uspiju odraditi čak i 60 sati tijekom tjedna. Posljednjih dana čitamo o boljim uvjetima za radnike iz BiH, ali u Sloveniji i nekim drugim europskim zemljama, što pokazuje sav apsurd zemlje u kojoj živimo. O njihovu statusu u BiH sve se manje govori, a i sindikati se oglase s vremena na vrijeme. O prosvjedima zbog kojih će radnici tražiti svoja prava da i ne govorimo. Očito je važnije izići na ulice zbog "političkog cirkusa jer je nečiji hir da bira predstavnike drugog naroda" nego zbog onoga što je bitno za sve žitelje BiH, a to je posao. •