Ukrajina ne ide u NATO da bi je Alijansa spasila, nego sa ciljem ostvarivanja dugoročne strategije, koja je prvi put uspostavljena još daleke 2001. Kijev je svjestan da prvo mora završiti ovaj rat, a poslije toga, kad bude odbranjena na samo državna nezavisnost Ukrajine već i zapadne demokratske vrijednosti, članstvom u Alijansi osnažiće ovu organizaciju koja treba da obezbjedi mir i stabilnost na Evropskom kontinentu i šire. Danas 83% stanovnika Ukrajine podržava ulazak u NATO, a prije samo godinu bilo ih 55%.
Piše: Oleksandr LEVČENKO (Antena M)
Ruska Federacija nasilno je deportovala na svoju teritoriju 1,6 miliona ukrajinskih državljana! Ukradeno je od svojih roditelja i u Rusiju odvedeno 400 hiljada ukrajinske djece! Moskva je okupirala ukrajinske područja koja vrijede 14 triliona dolara!
Samo je u Mariupolju u toku varvarskog ruskog bombardovanja ubijeno na desetine hiljade mirnih ljudi! Ukrajinska strana još nema pristup tom gradu, ali se s velikom vjerovatnoćom procjenjuje da u njemu poginulo ogromnih 80 tisuća ukrajinskih građana! A to je kao deset Srebrenica!
Ova kremaljska pljačka i razmjere uništenja ukrajinske države i njezinog stanovništva mogu se slobodno porediti sa zvjerstvima nacista u Drugom svjetskom ratu. Moskva je sada postala novi simbolom Z-la, na način na koji je to bio Treći Rajh. Niko od Ukrajinaca nikad neće oprostiti zločine ruske okupatorske vojske, koja je pobila toliko nevinih ljudi u Mariupolju, Donjeckoj regiji, Buči nadomak Kijeva, Izjumu u oblasti Harkiv...
Za ove zvjerske zločine mora uslijediti kazna međunarodnog suda, utemeljena na čvrstim pravnim obrazloženjima. Čitav svijet mora znati da će Putin i njegovo političko okruženje dobiti isto što i nacisti u Nirnbergu ili ratni zločinci iz bivše Jugoslavije u Hagu. Samo treba razumjeti da onaj ko sebe proglašava prijateljem Putina ni sam nije daleko odmaknuo od zločinačke filozofije.
Maskirana prijateljstva sa Rusijom i ruskim narodom treba ogoliti kao saradnju sa zločincem Putinom i njegovim sljedbenicima. Nikad Fjodor Dostojevskij, Pjotr Čajkovskij, Anton Čehov ili Nikolaj Gogolj, koji su i sami Ukrajinci ili imaju ukrajinske korijene, ne bi podržavali ovoga kolonizatora ukrajinskog naroda. A borci Prve, Druge, Treće i Četvrte Ukrajinske armije, koje su oslobodile Ukrajinu i pola Evrope od nacističke okupacije, ovoga bi kremaljskog uzurpatora koji se usudio da uništava Ukrajince iznijeli bi na bajonetima iz Moskve i pronijeli Rusijom, da svako zna ko je ubica, lopov i lažov.
Na zločinačku odluku Moskve da anektira četiri privremeno okupirane regije Ukrajine, Kijev se obratio NATO i zatražio prijem u Alijansu po ubrzanoj proceduri. Kremlj je spalio mostove za postizanje dogovora na političkom i diplomatskom nivou krenuvši putem okupatorskog preuzimanja tuđih teritorija.
Ukrajina ne ide u NATO da bi je Alijansa spasila, nego sa ciljem ostvarivanja dugoročne strategije, koja je prvi put uspostavljena još daleke 2001. Kijev je svjestan da prvo mora završiti ovaj rat, a poslije toga, kad bude odbranjena na samo državna nezavisnost Ukrajine već i zapadne demokratske vrijednosti, članstvom u Alijansi osnažiće ovu organizaciju koja treba da obezbjedi mir i stabilnost na Evropskom kontinentu i šire. Danas 83% stanovnika Ukrajine podržava ulazak u NATO, a prije samo godinu bilo ih 55%.
Ukrajina je zahvalna svim državama članicama NATO koje su čvrsto zauzele principijelnu poziciju i otvoreno izrazile podršku njenom budućem učlanjenju. Kijev će uvijek pamtiti prijatelje koji su u teškim trenucima demonstrirali solidarnost i podršku evroatlantskom putu Ukrajine. Na ratištima Ukrajine danas se odlučuje može li pobijediti demokratija u globalnoj borbi, hoće li biti zaštićene sve granice evropskih zemalja i Evropa postati kontinent mira.
Uslovi za članstvo Ukrajine u NATO sazreli su odavno, čak prezreli. Ukrajina je postala važna čestica kompletnog evroatlantskog bezbjednosnog prostora. Kijev još nema garancije bezbjednosti saglasno članu 5 Statuta NATO, ali se, paradoksalno, sve zemlje Alijanse nalaze pod sigurnosnim kišobranom Ukrajine i zaštitom njenih Oružanih snaga. Ukrajinski put prema učlanjenju u Alijansu je unikatan i traži brze odluke, kao u slučaju sa Finskom i Švedskom. Istovremeno, Moskva mora razumjeti da će Kijev i NATO zajedno odgovoriti Putinu u slučaju da Rusija ozbiljno zaprijeti upotrebom nuklearnog oružja.
Čak i samo oficijelni poziv Brisela Ukrajini za početak pregovora o pristupanju NATO može otrijezniti bezumnu Moskvu u njenom neadekvatnom ponašanju. Strah od ruskih ucjena može paralisati Alijansu. A Kremlj ne razumije drugi jezik, osim jezika snage.
Oružane snage Ukrajine sada daju primjer svojim savezničkim vojskama kako je moguće odoljeti ruskoj vojsci konvencionalnim oružjem na ratištima. Ulazak Ukrajine u NATO pojačaće njen bezbjednosni položaj i jako osnažiti pozicije Alijanse kao bastiona zaštite evropskih vrijednosti, garancije mira i prosperiteta na čitavom kontinentu.
