Čulićev kolumnistički stil odlikuje se lucidnošću i sposobnošću da jednostavnim novinarskim izrazom analitički objasni i najkompliciranije političke teme koje je, s naglaskom na kritiku tuđmanizma, sažeo i u dvije knjige: “Tuđman – anatomija neprosvijećenog apsolutizma” i “Tuđman – i poslije Tuđmana”.
Nakon duge i teške bolesti u 73. godini u Zagrebu umro je Marinko Čulić.
Njegovi komentari sazdani od suptilnog stilskog majstorstva s izraženom socijalnom osjetljivošću i panoramskim pregledom političkih i socijalnih kretanja na prostoru bivše Jugoslavije, koje je pisao u kolumni Aritmetika politike, bili su dugogodišnji zaštitni znak Novosti.
Marinko Čulić rodio se u Šibeniku 1951. godine. Novinarstvom se počeo baviti nakon diplome na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka 1977. godine. Pohađao je Vjesnikov Centar za izobrazbu novinarskih kadrova “Otokar Keršovani” da bi 1980. godine počeo pisati u Večernjem listu. Iz tog vremena dolazi i prvo priznanje: 1983. godine dobio je Vjesnikovu I. nagradu Vladimir Kristl.
Čulić je bio i prvi svjetovni novinar koji je dobio intervju od tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića, pišu Novosti.
Kao već uglednog novinara, novi glavni urednik Mirko Galić poziva ga u list Danas, gdje se Čulić profilirao kao vješt reporter i koncizan komentator političke scene u osvit raspada Jugoslavije. U tekstovima analizira stanje u jugoslavenskim republikama.
Piše i o “događanju naroda” na području Knina i uzrocima koji su doveli do te pobune, dosljedno zagovarajući pregovore kao jedini mogući put prema miru. U intervjuu u maju 1990. izborni pobjednik Franjo Tuđman otvoreno mu govori da se hrvatski narod ne može svesti na “ovakve neprirodne granice”, najavljujući što će se događati idućih godina.
Nakon političke eutanazije tog magazina, Čulić počinje objavljivati u Nedjeljnoj Dalmaciji, koja je također pokleknula pod pritiscima tadašnje vlasti, nakon čega – zajedno s dijelom novinara koji nisu pristajali na politički dril – 1993. godine odlazi u novoosnovani dvosedmičnik, uskoro tjednik Feral Tribune, gdje nastavlja s beskompromisnom kritikom Franje Tuđmana i HDZ-a. Godine 2003. za kolumne u Feralu nagrađen je HND-ovim priznanjem Marija Jurić Zagorka.
Čulićev kolumnistički stil odlikuje se lucidnošću i sposobnošću da jednostavnim novinarskim izrazom analitički objasni i najkompliciranije političke teme koje je, s naglaskom na kritiku tuđmanizma, sažeo i u dvije knjige: “Tuđman – anatomija neprosvijećenog apsolutizma” i “Tuđman – i poslije Tuđmana”.
Nije radio samo u pisanom novinarstvu. Dugi niz godina bio je dopisnik francuskih radiostanica. “Najneplodniji” dio karijere provodi 2008. godine u Novom listu gdje se našao nakon gašenja Ferala. Kako mu je tadašnji vlasnik Novog lista Robert Ježić poručio da je “storniran do daljnjeg” što je u praksi značilo da mu je zabranjeno pisati, u potrazi za svojim prostorom slobode, kojoj je uvijek težio, 2009. godine prelazi u Novosti, list Srpskog narodnog vijeća koji se u tom periodu priprema za izlazak na kioske, gdje piše kolumnu pod istim nazivom kao i u Feralu – Aritmetika politike.
O strasti za novinarstvom i praćenjem političkih i društvenih tema govori i to što je Čulić svoju kolumnu nastavio pisati i nakon odlaska u penziju početkom 2021. godine. Među njegovim stalnim tematskim preokupacijama su, između ostalog, hrvatsko-srpski odnosi, hrvatska politika prema BiH, odustajanje SDP-a od socijaldemokracije, demontaža socijalne države, porast nejednakosti kod nas i u svijetu, manjak političke vizije kod naših političara čime se stvara, prema Čulićevoj ocjeni, “paklenska formula besperspektivnosti”.
U više od četiri decenije novinarskog rada ustrajno i dosljedno kritizirao je vlast, ko god ju je obnašao, inzistirajući na pravu na slobodno iznošenje svog stava, pišu Novosti.
Čulić je 2022. dobio nagradu HND-a “Otokar Keršovani” za životno djelo, a na ovogodišnjem Božićnom prijemu i SNV-ovo priznanje Svetozar Pribićević za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa
