Prva živa bića na Zemlji, dakle, bile su biljke

Za Vecernji.ba piše: Pero Pavlović

Čitajući prve stranice Biblije susrećemo se s najljepšom poezijom u prozi i stihu. Istinska poezija božanskog je podrijetla. Tako Biblija uči kako je Bog stvorio svijet za šest dana, a sedmi dan je ostavio za počinak. Sedam dana predstavlja sedam razdoblja.

Sklad s čovjekom

U poetski tekst koji čitamo utkana je božanska mudrost koju treba pomno čitati i razumjeti. Trećeg dana Bog stvara bilje na Zemlji. To je početak života na našem planetu. Na kraju toga Božjeg stvaralačkog puta pojavili su se naši daleki preci, Adam i Eva. Stvoreni raj na Zemlji za njihovo obitavalište bio je odraz nebeskog raja. Sva stvorenja na Zemlji zanosno su slavila svoga Stvoritelja. Taj sklad čovjekovim grijehom je narušen. Život nije ugašen, ali sve je krenulo drugim smjerom. Prva živa bića na Zemlji, dakle, bile su biljke. Svakoj vrsti čovjek je davao odgovarajuća imena. Tako su nastajale nepisane enciklopedije biljnog svijeta koje su živjele i žive u čovjekovu rječniku. Neke biljke svojim imenom na poseban način diče Božje ime. Nalaze svoje mjesto u beskrajnoj tajni čovjekova otkupljenja i spasenja. Vezane su uz ime Isusovo.

Kristov cvijet: Passiflora caerulea. Biljka je penjačica koja potječe iz Brazila, Argentine i Paragvaja. Tamo je poznata pod imenom pasionaria. Narod je još naziva: plavi Kristov cvijet, Isusovo cvijeće, Isusova muka i Isusova kruna. Ime su joj dali katolički misionari u osamnaestom stoljeću jer podsjeća na raspeće Isusovo - pet prašnika je kao pet rana, trodijelni tučak kao tri čavla, cvjetište kao stup križa, vjenčić kao kruna od trnja. Plavi Kristov cvijet predivnim imenom i nebeskom ljepotom simbolizira probodeno Kristovo srce koje se daruje za čovjekovo spasenje. Ova biljka može narasti do dvadesetak metara u visinu. Listovi su joj živo zelene boje, troprstni ili peteroprstni, dugi 10 - 20 centimetara. Cvijet ima promjer do deset cm, inače je nacionalni simbol Paragvaja. Plod je ovalan i ima mnogo sjemenki koje su nalik plodovima nara. Od cvjetova se priprema čaj koji pomaže kod stresa i neuroza, dok se listovi u tu svrhu ne mogu rabiti.

Blagodat i zdravlje

Kristov trn: Euphorbia milii. Ukrasna je polusukulentna biljka. Potječe s Madagaskara i drugih tropskih krajeva. Uzgaja se, uglavnom, kao sobna biljka. Jedan primjerak uzgajam na balkonu svoga stana u Neumu. Biljka naraste 10 - 50 centimetara u visinu. Mesnati uvijek zeleni listovi dugački su oko pet cm. Oštro crno trnje nešto manje dužine prekriva izdanke biljke. Cvjetovi rastu u cvatu, okruženi su dvama pricvjetnim listovima bijele, ružičaste do crvene boje. Cvjeta u sva godišnja doba. Kada je biljka na otvorenom, najbolje ju je smjestiti na stalno osvijetljenom mjestu. Sadrži otrovni mliječni sok – lateks. Legenda kaže da je Isus na križu imao krunu od ove biljke. Najnovija istraživanja pomoću radioaktivnog izotopa ugljika C14 tvari s Torinskog platna ukazuju na vjerojatnost da pelud s područja gdje je bio otisak glave na platnu potječe od trnove biljke Gundelia tournefortii koja raste samo na području Jeruzalema i okolice. Samostan benediktinki svete Margarite u Pagu posjeduje relikvije svetog Trna koje se tu čuvaju od 1435. Posebno se časte kao i kruna u pariškoj katedrali Notre Dame.

Kristova drača: Paliurus spina-christi. Biljka pripada rodu drača. Druga imena su joj ljuta drača, drača čarna, diraka, krkov i crna drača. Raste u obliku grma, a rjeđe malenog drveta. Visoka je od dva do deset metara. Listovi su joj spiralno raspoređeni na izdancima uz dvije stipularne bodlje – jedna ravna, a druga zakrivljena. Listovi su jajoliki, obično ravnih rubova. Dugi su do pet, a široki do četiri cm. Zelenkasto žuti cvjetovi su u obliku grozdastih cvatova ugodna mirisa. Plod je tvrda koštunica, dinarika, koja ima ljekovita svojstva. Stanovnici južnog hercegovačkog kraja nekada su brali plodove drače i prodavali ih uz ostalo ljekovito bilje. Bio je to dobar izvor novčanih prihoda za mnoga kućanstva, ali trebalo je dobro okrvaviti ruke. Koze i ovce su rado brstile još zelene plodove drače, a i zečevi su se hranili ovim plodovima. Djeca rado grickaju zelene plodove biljke. Drača se brala kosorima i u naviljcima nosila na posebno izrađenim drvenim napravama - vilama i njome ''dračile'' međe i klanci na ogradama i ograđenim dolovima. Od cvijeta drače se dobivao kvalitetan med. Čujmo i poslovicu: Od drača i trna Kristova je kruna!

Oko Kristovo: Inula oculus-christi. Koristi se i ime svilenasti oman. Rod inula obuhvaća mnoštvo vrsta rasprostranjenih diljem svijeta. Kada bi u ljetnim mjesecima završila žetva žita u mome zavičaju i pale prve kiše, prostrano Gradačko polje prekrilo bi more procvalih omana kao da je netko prosuo zlatne latice s neba na zemlju. Već u antičko doba oman je korišten u ljekovite svrhe, i to korijen, lišće i cvjetovi. Tradicionalna kineska medicina poznaje ovu biljku. Ljekoviti pripravci koriste se kod raznih bakterijskih i virusnih oboljenja, za liječenje tumora, kašlja, oštećenja jetre i za mnoga druga oboljenja. Kao ljekoviti pripravci služe razne vrste iscrpina, tinktura, čajeva i posebno pripravljeno vino. Svilenkasti oman naraste do šezdeset cm visine. Donji listovi su duguljasti i pojedinačno smješteni, a gornji su omotani oko stabljike. Pojedinačni cvjetovi su dugi do dvadeset mm. Plod je dlakava roška veličine dva do tri mm s kundarom. Cvjetovi omana mogu se naći čak i u kasnu jesen. •