Bosnia and Herzegovina

Umro je Oton Sabo, dobri duh grada Mostara

Mostar je grad prepun živopisnih ljudi razigranih karaktera, svojevrsnih ikona ovoga grada koje su na sebi svojstven način u svoje vrijeme i u većoj ili manjoj mjeri upisali vlastite retke u knjigu osobnosti ovoga grada i ovog podneblja. Jedan od tih ljudi svakako je i Oton Sabo, samozatajni inženjer nekadašnje zrakoplovne industrije Soko Mostar, voditelj modelarske sekcije aerokluba 1949. Mostar, te jedan od inovatora koji su ostavili traga i čiji rad je bilo plodan u istoj onoj mjeri u kolikoj je i zračio njihov entuzijazam i želja za usvajanjem novih znanja. Autor je i jedine stručne knjige iz aeromodelarstva “LETEĆI MODELI” koju je izdao 2005. godine. Prisjetio se Sabo u razgovoru vremena provedenog u mostarskom Sokolu kao najplodonosnijeg razdoblja njegova radnog vijeka, kao i mostarskog zrakoplovnog modelarstva, ali nezaobilazno i nekih inovacija čijim je idejnim začetnikom bio, ali koje nikad nisu zaživjele zbog spleta različitih okolnosti, a najviše naprasno prekinutih proteklim ratom.

Aeroklub Mostar 1949.

“Mostarski aeroklub nosi u svome imenu 1949., a riječ je dakle o godini kada je ukazom narodne tehnike u gradu na Neretvi utemeljen klub koji je vremenom postao prepoznatljiv u europskim i svjetskim razmjerima. Mostar je grad koji ima izrazito dugu i bogatu zrakoplovnu tradiciju koja svoje korijene vuče još od vremena austrougarske carevine, koja je i izgradila zračnu luku Jasenice. Od tog vremena po do danas Mostar je postao pravi rasadnik zrakoplovaca, zrakoplovnih zaljubljenika i entuzijasta pa je osnivanje kluba bio logičan slijed događaja. Klubu sam se priključio 1952. godine i od tada pa do danas ostao sam vezan uz njega”, kazao nam je Sabo. Međutim istraživački duh i ljubav prema tehnologiji i tehničkoj kulturi oduvijek su bili prvi na listi prioriteta ovog osebujnoga stručnjaka pa je njegov život uz zrakoplovstvo krenuo u više paralelnih pravaca. “Nedugo nakon učlanjenja u klub počeo sam se interesirati i za letenje, te sam se pored modelarstva okušao i u jedriličarstvu i pilotiranju. Letio sam na 32 tipa motornih zrakoplova različitih značajki i namjena” ističe Sabo. Mostarski aeroklub u vremenu svoje najintenzivnije aktivnosti u predratnom razdoblju bio je jako cijenjen čak i u okvirima koji su nadilazili granice tadašnje Jugoslavije. Istaknuti su bili nastupi na europskim i svjetskim natjecanjima i priredbama, s kojih su se mostarski modelari redovito vraćali okićeni medaljama, prizananjima i trofejima najvišeg ranga.

Soko kup

“Budući da je u našem gradu nakon Drugog svjetskog rata utemeljena tadašnja zrakoplovna tvrtka VI Soko, logično je bilo da je ta tvrtka i sponzorirala aktivnosti mostarskog aerokluba. Tako je ustanovljen i Soko kup, i to na temeljima sleta iz 1959. godine kad su mostarski modelari odlučili podići ovo natjecanje na najvišu razinu. Prvi Soko kup održan je 1960. godine i postaje jedno od najpoznatijih natjecanja 80-ih godina prošloga stoljeća na kojem je sudjelovalo oko 150 natjecatelja iz cijelog svijeta (SAD-a, Japana, Čehoslovačke, Mađarske, Njemačke, SSSR-a i dr.). Ovo natjecanje zadržalo je svoj kontinuitet sve do 1992. godine, ali za vrijeme ratnih godina biva prekinuto. Nakon rata dolazi do prestanka sponzorstva za ovo natjecanje te ono biva preformulirano u Mostar kup”, napomenuo je Sabo. Ove godine održava se 48. Mostar kup, te je važno istaći i to da je Mostar 1980. na prijedlog Svjetske zrakoplovne organizacije bio domaćin Europskog prvenstva za modelare, a 1990. Svjetskog juniorskog prvenstva. Također, ono što treba da se zna jest da se Mostar kup (nekadašnji Soko kup) boduje za Svjetski kup, što samo po sebi govori o mjestu koje mostarski modelari zauzimaju u svjetskom modelarstvu kao grani sporta.

50 natjecanja

S osmijehom Sabo nastavlja: “Mislim da sam trenutačno jedini živi sudionik svih 48 natjecanja, te mi je želja da sudjelujem u najmanje još dva što je zasigurno rekord dostojan Guinnessa. Klub je imao pauzu u djelovanju od pet godina u razdoblju ratnih djelovanja, ali se aktivnosti kluba nastavljaju i nakon rata, ali u znatno oskudnim mogućnostima i okvirima. Klub ima poteškoća s organiziranjem rada i nastave za mlade koji su u središnjem fokusu djelovanja samog modelarskog kluba. Niti posjedujemo adekvatno sponzorstvo niti adekvatne prostorije kako bismo smjestili mostarski modelarski klub tamo gdje pripada u sam vrh svjetskog i europskog modelarstva”. O rezultatima i izravnim koristima kluba Sabo kaže: “Naš je klub iznjedrio generacije pilota, zrakoplovnih djelatnika i inženjera od kojih jedan još uvijek leti kao civilni pilot na relaciji SAD - Kina, a riječ je o Zlatku Hafizoviću. Osvajači smo više različitih modelarskih natjecanja, a u okviru kluba je svojedobno bila i škola letenja dok je klub posjedovao i svoje letjelice. Uz sve poteškoće koje se nalaze pred klubom ipak on ima potencijala te pojedini članovi, kao primjerice Soniboj Sonjo Sabo ostvaruju uspjehe koji je prošle godine bio 10. u svojoj klasi u svijetu. Nije to mali uspjeh za ovu malu zemlju. Međutim financijski problemi, obiteljske obveze i slično sve je to ono što stoji između modelara i uspješnog djelovanja i nastupa”. S koliko žara Oton Sabo govori o modelarstvu zamalo nas je odvuklo s još nekih tema o kojima smo htjeli čuti od ovog vrlo svestranog čovjeka. Ono po čemu je Sabo možda još i poznatiji u gradu na Neretvi je njegova inovatorska djelatnost i inženjerska stručnost po kojoj ga pamte njegovi kolege iz mostarskog Sokola, ali i šire. Čovjek je to koji je živopisna enciklopedija tehničke znanosti i jednostavnih tehničkih rješenja, a čija je mašta nadilazila vrijeme u kojem je djelovao aktivno.

Animo-turbine

“Svojedobno dok sam radio u Sokolu menadžment te tvrtke prepoznao je u danom trenutku nova tržišta te težište vlastitih nastojanja usmjerio na razvoj novih proizvoda. Ti projekti nisu bili u kategorijama dotadašnjih poslovnih aktivnosti VI Soko, a koje su se uglavnom odnosile na proizvodnju borbenih zrakoplova i opreme. Bilo je to nešto novo i dakako od opće koristi. Riječ je o projektu multifunkcionalnih vjetroelektrana s novim animo-turbinama i biplanskim lopaticama. Prototip je urađen primarno da se starta proizvodnja malih elektrana koje bi služile za podizanje voda u sušnim područjima, primjerice za crpljenje pitke vode ili navodnjavanje kap po kap, jer Hercegovina je Kalifornija, još je svojedobno tvrdio Osman Pirija”, sjeća se Sabo. Pitali smo ga dalje o tim vjetro-elektranama vidjevši da je riječ o nečemu iznimno revolucionarnom čak i za današnje uvjete. “Moram istaknuti kako bi se te turbine mogle iskoristiti i za punjenje za to predviđenih spremišta koji bi se postavili na vrhove brda i uzvisina u Hercegovini, a koji bi u razdobljima požara služili za jednostavno gašenje požara ispuštanjem te vode. Ti bi se relativno jednostavni spremnici mogli puniti i kišnicom tijekom jesenskog i zimskog razdoblja. Mogućnosti ovih plodnih ideja i njihova kombinacija predstavljaju osnovu za višestruku primjenjivost, a sve u svrhu poboljšanja sigurnosti i kvalitete života. Ova rješenja bila bi spas, kako za individualna gospodarstava, tako i za veće tvrtke koje bi pravilnom uporabom mogle pobrati primjenjive koristi za svoje poslovanje. Voda iz planiranih spremišta mogla bi se također koristiti i za navodnjavanje posijanih šumišta, što je problem koji se ukaže nakon sječe pa pošumljavanja šumskih površina. Posebna korist ove tehnologije bila bi vidljiva i na otocima gdje bi se crpila morska voda koja bi se prerađivala za piće i navodnjavanje te za upotrebu na plovilima umjesto jedara i slično...”

Premoštenja

Kao da je ponovno za crtaćim stolom, ideje tečno izviru iz njegovih riječi i gestikulacije tako da on nastavlja u istom tonu: “Predlagao sam ja i premoštenja od AL legura. Bio bi to jedinstven pothvat mostogradnje u svijetu, a imajući u vidu ljepotu aluminija i njegov jedinstven sjaj u kombinaciji s bijelim hercegovačkim mramorom na prilazima, bile bi to dakako oku ugodne građevine izuzetne čvrstoće i trajnosti”. Provesti vrijeme u ugodnom razgovoru s ovim iznimnim i svestranim stručnjakom bilo je svakako nezaboravno i nadahnjujuće iskustvo, ali i podsjetnik na sveopću pojavu u našem društvu da se značaj stručnjaka marginalizira i podcjenjuje, dok su u prvom planu neke druge vrijednosti. I kao što sam Sabo kaže budućnost leži u stručnosti u potrebi da se premosti jaz koji je progutao neke generacije kvalitetnih stručnjaka te proizvodnji kao jedinom načinu za stjecanje dodatnih vrijednosti i oplemenjivanja vlastitog tehničkog i znanja uopće. Nadamo se da će barem neke od ovih ideja u ovoj ili onoj mjeri zaživjeti i profunkcionirati te na taj način odati zasluženo poštovanje ovom neumornom stručnjaku.

Ispraćaj Otona Sabe će biti u subotu 28.studenog. 2020. godine u 14 sati ispred Gradske mrtvačnice „BIJELI BRIJEG. Pokop će biti  obavljen na Rimokatoličkom groblju „MASLINE". Sveta misa zadušnica služit će se nakon pokopa. Obitelj prima sućut od 13.15 sati u mrtvačnici na Bijelom Brijegu. 

Football news:

PSG offered Ramos a contract for 45 million euros for 3 years (Onda Cero)
Nacho tested positive for the coronavirus. He was in contact with the patient earlier
Bale scored in the FA Cup for the first time since 2013. He has 4 goals in 13 games at Tottenham
Frank Lampard: I didn't have enough time to take Chelsea to the next level
Ozil will receive 3 million euros in Fenerbahce from July. Lifting - 550 thousand
Phil Neville now coaches the Beckham Club in sunny Miami. I left the England women's national team for this before the Olympics
Chelsea hope Tuchel will be at the match against Wolverhampton on Wednesday