Od Rudara do najbolje rukometne lige svijeta
Nakon Evropskog prvenstva u rukometu mediji su ga proglasili novim s
portskim crnogorskim čudom i jednom od najljepših priča prvenstva. Kao jedan od lidera mlađe generacije priključen je seniorskom timu i malo je ko očekivao da će, pored mnogo iskusnijih igrača, briljirati na takav način. Na poziciji srednjeg beka trošio se bez razmišljanja, ostavio srce na terenu, koristio svaku šansu i bio najbolji kada je to najviše bilo potrebno.
Talentovani Radojica Čepić, koji će u julu napuniti 20 godina, učinio je Pljevljake i cijelu Crnu Goru ponosnim a njegovu maestralnu igru i kvalitet prepoznala je i Evropa, pa će Radojica od ljeta igrati u njemačkom Veclaru, i biti dio najbolje rukometne lige svijeta. Sa njemačkim timom potpisao je ugovor do 2025. godine.
Priča mladog Radojice Čepića filmski se odvijala. Za godinu i po prešao je ogroman put, od djeteta iz Pljevalja koje traži šansu do člana bundesligaša koji će mu pružiti priliku da se izbrusi do kraja. U elitni rukomet ušao je na velika vrata, kada je crnogorski teren 2020. godine zamijenio arenom u Celju i sa svega 18 godina dobio priliku da igra najelitnija takmičenja.
“U Celju sam debitovao u Ligi šampiona što je nevjerovatno iskustvo. Igrao sam protiv najboljih ekipa i igrača u Evropi. Tu sam uvidio gdje sve mogu da napredujem. Ušao sam u novi sistem i naučio sam od iskusnijih igrača dosta novih stvari. Igrači u ekipi su me prihvatili lijepo i samim tim mi je bio prijatniji boravak u Celju”, priča Radojica za Pljevaljske novine.
U početku mu je, kaže, u Sloveniji bilo teško. Nije bilo lako navići se na novo okruženje i nove ljude, na novu hranu.
“Nedostajala mi je porodica i prijatelji. Međutim, upoznao sam nove ljude i novo društvo koje mi je pomoglo da se naviknem na nove životne okolnosti. Zahvalan sam na vremenu provedenom, kao i prilici koju sam dobio u Celju. Vrijeme je da napravim novi korak u karijeri, a prelazak u najjaču ligu na planeti je defitivno nešto što sam sanjao i želio od početka karijere. To je nagrada za moj dosadašnji rad i predstavlja motiv da još više treniram i napredujem. Kao i uvijek do sada, daću sve od sebe, kako u dresu novog kluba, tako i u dresu reprezentacije”, kaže Radojica.
Rukometni stručnjaci porede Čepića sa jednim od najboljih rukometaša na planeti, Domagojem Duvnjakom. Iako je svu snagu i energiju uložio u sport i napredovanje, kaže da nije ni sanjao da će postići ovakav uspjeh, naročito zbog činjenice da je rukomet počeo slučajno da trenira.
“Rukomet sam počeo da treniram sa 13 godina sasvim slučajno. Drug iz škole je trenirao i nagovorio me je da dođem da se oprobam u ovom sportu. U to vrijeme sam trenirao fudbal pa sam odlučio da pokušam oba sporta istovremeno da treniram. Ipak, brzo sam uvidio da se mnogo bolje snalazim u rokumetu pa sam odlučio da izaberem samo taj sport. Prve rukometne korake i osnovne pokrete naučio sam kod trenera Igora Maškovića. Kasnije sam nastavio da treniram kod trenera Nedima Selmanovića koji me je mnogo naučio i zbog kojeg sam zavolio rukomet. Stalno me je tjerao da treniram, pružao mi podršku i zbog njega sam najviše napredovao. Kada sam prešao u prvu ekipu Rudara trenirali su me Nedim i Ado Mlatišuma. Ado mi je mnogo pomogao da napredujem, jer je imao dosta igračkog iskustva i učio me je nove stvari koje do tada nisam znao. Vremenom sam zavolio rukomet, davao sam sve od sebe da budem bolji svakog dana”, kaže Radojica, dodajući da je uz podršku porodice odlučio da pokuša profesionalno da se bavi rukometom.
Sa velikom radošću Radojica priča o danima u Rudaru i sjajnoj atmosferi u klubu, uprkos brojnim poteškoćama.
“Atmosfera u Rudaru je uvijek bila odlična, bez obzira gdje smo trenirali. Nekad smo trenirali na poligonu, nekad na trim stazi, nekad po brdima i mislim da me je sve to još više ojačalo jer u tim trenucima nisam razmišljao gdje mi je ljepše za trening nego kako ću više napredovati”, kaže Radojica.
U Rudaru je, ističe, bilo dosta starijih i boljih igrača, ali se trudio i naporno trenirao, i upravo su ga ta želja i trud odvojili od ostalih.
“Trenirao sam više nego ostali i rezultat je vremenom došao. Posle dvije godine dobio sam prvi poziv za kadetsku reprezentaciju, što mi je bio dodatni motiv za bavljenjem rukometom. Prošao sam sve mlađe kategorije reprezentacije. Sa 18 godina sam dobio prvi poziv za A selekciju. Tad sam debitovao na kvalifikacionim utakmicama za Evropsko prvenstvo. A onda je došao poziv da pređem u Celje”, priča Radojica.
Na pitanje šta izdvaja kao najveći individualni i klupski uspjeh, Radojica kaže da je za sada najveći uspjeh osvajanje Evropskog prvenstva B-divizije sa juniorskom reprezentacijom, ali da je učešće na nedavnom Evropskom prvenstvu njegovo najljepše iskustvo.
“Uveli smo Crnu Goru u A-diviziju i na tom turniru sam dobio nagradu za najboljeg igrača turnira. Ipak, prolazak u drugi krug Evropskog prvenstva sa A selekcijom mi je najljepše iskustvo u dosadašnjoj karijeri. Teško se uopšte može opisati taj osjećaj. Ostvarili smo rezultat u teškim uslovima. Korona nam je pravila dosta problema, ali smo dali sve od sebe i uspjeli da pobijedimo ekipe koje su bile favoriti protiv nas. Ovim putem zahvaljujem ljudima na podršci koju su nam dali na prvenstvu, uljepšali su nam svaku pobjedu jer bez podrške publike teško je ostvariti neki rezultat – ističe Radojica, dodajući da ima mnogo želja, počev od učešća na velikim takmičenjima sa reprezentacijom, do Lige šampiona na klupskom nivou.
Na pitanje koje su prednosti bavljenja sportom, Radojica kaže da takmičenja, putovanja, upoznavanje novih ljudi, učenje novih jezika, kulture… ostavljaju posebne utiske koji krase sport i život sportista.
Elitni rukomet nije promijenio Radojicu. Momak snažne konstitucije, velike fizičke snage i nesvakidašnje borbenosti na terenu, i dalje je onaj skromni i jednostavni dečko. Kaže da u Pljevlja dolazi tri do četiri puta godišnje i da mu jako nedostaje porodica, njegova najveća podrška.
Mladim Pljevljacim poručuje da, ako žele da se bave nekim sportom, da moraju mnogo da treniraju, odreknu se dosta sporednih stvari, jer samo radom i trudom cilj se može postići.
