Stvari su, naizgled, manje tragične kada su u pitanju haranga i pozivi na linč Andreja Nikolaidisa. Naš se najprevođeniji živi pisac našao u orkestriranom žigosanju i targetiranju – u čemu se URA Ministarstvo kulture i medija osjetilo spremnim da “odbrani” Njegoša...
Regija
Prije 11 min Prije 7 min
0
Piše: Miodrag VLAHOVIĆ
Ostaje da se vidi što će biti formalni razlog zbog kojeg će pasti vlada Dritana Abazovića.
Ukoliko je postojala sumnja da DPS, SD, SDP i LP imaju većinu za izglasavanje nepovjerenja 43. Vladi (“enigma” Bečić & Demokrate), ona je odagnata inicijativom tzv. “stare većine” da se i Premijeru i Predsjednici Skupštine uskrati povjerenje.
Abazović i njegovi partijski vojnici (i vojnikinje!) su se posljednjih dana hrabrili/tješili da ne postoji dovoljno glasova za okončanje njihove haotične i rušilačke vladavine.
U pomoć su zvali sve moguće i nemoguće spasitelje i saveznike, od srpske crkve, službi i medija (očekivano, dabome), pa sve do američkih senatora – čiji su nacrt/predlog zakona o potpori demokratskim procesima i borbi protiv korupcije na Zapadnom Balkanu prvo pogrešno preveli, pa onda još pogrešnije tumačili.
Ni otužni pokušaj sa ozloglašenim “institutom” IFIMES iz Ljubljane ipak nije mogao da nadmaši šetnju po Stradunu i širenje ljubavi sa Hrvatskom, dan ili dva poslije upravo degutantne objave GP URA na godišnjicu “Oluje”. A ni to nije pomoglo da se zaboravi sramotna eskapada iz Potočara.
“Šale” kratkotrajnog premijera – a zapravo brutalne prijetnje Gradskoj TV – ne treba posebno pominjati. Od tih bijednih objašnjenja su jadnije bile samo komunikacije prema diplomatskim krugovima u pokušaju da se tim adresama rastumači kako je to, zapravo, bio vrhunski humor. (Šteta što o toj humornoj strani ne smijemo detaljnije.)
Pandemonijum, dakle.
Potpisivanje tzv. “temeljnog” ugovora, pokazalo se, nema veze sa većinama koje su bile potrebne za popunjavanje Ustavnog suda i Sudskog savjeta. Obaveza prema Crkvi Srbije je izvršena. Abazovićevu vladu EU integracije jednostavno nisu interesovale. Tu prostu istinu razumiju, sada, i u Briselu. Konačno! Njihovi pozivi da se Vlada vrati evropskoj agendi zvuče kao dodole. Tj. kao dozivanje kiše u najsušnijem dijelu pustinje, ako je tako jednostavnije.
Tragedija na Cetinju i upravo kriminalno ponašanje vođstva MUP ogolila je vladavinu Abazovića do kraja. Lična, profesionalna, politička, objektivna odgovornost – ne postoji! Besramno traženje izgovora i opravdanja …
Stvari su, naizgled, manje tragične kada su u pitanju haranga i pozivi na linč Andreja Nikolaidisa. Naš se najprevođeniji živi pisac našao u orkestriranom žigosanju i targetiranju – u čemu se URA Ministarstvo kulture i medija osjetilo spremnim da “odbrani” Njegoša, a onda se hitro i sasvim neuvjerljivo, kada su, i iz Crne gore i van nje, počele reakcije, povuklo u opšta mjesta i uvjeravanja da nikoga neće slati na Goli otok! Jer je Ministarstvo bukvalno shvatilo metaforično novinarsko pitanje! Poezija!
(Uzgred: ministrica u tom resoru ima još koji dan na raspolaganju da, prije okončanja super-kratkog mandata, progovori ili napiše nešto – makar čitala i preko telepromptera – đe će biti i simtagma “crnogorska kultura” … koja se prožima i prepliće stoljećima … recimo. Samo te dvije riječi – jedna do druge – pa neka padne nebo! Crnogorska kultura – pa da ginemo slavno.)
I tako dođosmo do onoga što će biti poslije izglasavanja nepovjerenja vladi.
Opcije su samo dvije. Prva – da se postigne dogovor o političkoj vladi, koja bi se promptno vratila evropskoj agendi. Druga – da se ide na izbore.
I za jedno i za drugo je potreban ozbiljni dogovor, koji zahtijeva ozbiljne političare. Prvo svakako bez Abazovića i njegovih, ali i bez političkih snaga koje iz Crne Gore brane Rusiju u Ukrajini. Za drugo je, ipak, potrebna šira saglasnost.
Da ne ostavimo ni Dritana Abazovića bez ikakve šanse u posljednjim metrima njegove dionice. Preostalo mu je još da pokuša da obnovi većinu od 30. avgusta. On time čak i prijeti! Pardon, šali se.
Za Abazovića je prvi – veliki i nepremostivi – problem što mu niko iz te skupine ne bi dozvolio da bude premijer ili “do premijera”. Njegova je epizoda završena, kako god da se rasporede zvijezde.
Drugi je problem što bi takvu vladu podržala jedino zvanična Moskva.
A to bi bio dokaz da bi to bila prava pro-evropska vlada, zar ne?
