logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo
star Bookmark: Tag Tag Tag Tag Tag
Bosnia and Herzegovina

ČUVENI HRVATSKI DOPISNIK IZ RIMA OTKRIVA ŠOKANTNE DETALJE: 'Ovo je nova talijanska mafija, vode je ljudi koji OBOŽAVAJU ARKANA, zločinca kojeg je Hrvatska pustila na slobodu...'

Kralježnicu novog poretka čine Irriducibili, desno orijentirani navijači Lazija, a policija ih je počela istraživati nakon ubojstva njihova vođe Diabolika. U 9 mjeseci ta grupa je u Rim donijela drogu u vrijednosti 120 milijuna eura

Piše: INOSLAV BEŠKER

U četvrtak je u spektakularnom uhićenju u istražne zatvore sprovedeno 50 pripadnika narkomafije povezane s navijačima Lazija, a akciju nazvanu Grande acordo criminale, provela je uprave za suzbijanje mafije

Kralježnicu nove i prilično unosne rimske narkomafije, možda razbijene, a možda samo načete ovih dana, činili su zagriženi navijači nogometnog kluba Lazija, Irriducibili, poznati po svojim ekstremističkim uvjerenjima (odali su na utakmici posmrtnu počast Arkanu, srbijanskome ratnom zločincu koga je Hrvatska pustila na slobodu, ali je nagraisao u Beogradu; njegova udovica Ceca je i dalje popularna u Hrvatskoj).

Klupko se počelo odvijati kada je u početku kolovoza u rimskom parku degli Acquedotti njihov vođa “Diabolik” (rođen i ukopan kao Fabrizio Piscitelli) pošao na poslovni sastanak, daleko od nadzornih kamera i radoznalih ušiju, ali se ondje sastao s metkom koji mu je neki ne baš zadovoljan poslovni partner sleđa sprašio u potiljak.

Udovica i pokojnikova obitelj s gnušanjem su odbili medijske pretpostavke da je Diabolik mafijaš ili povezan s mafijom, ali istraga je povjerena baš policijskoj Upravi za suzbijanje mafije (pučki nazvanoj: Antimafia). Piscitelli je na času smrti imao poveći plik pravomoćnih presuda, još veći nedovršenih procesa i oko dva milijuna eura imutka.

Koliko je bilo do pravosuđa, ne bi se reklo da mu se kriminal nije isplatio - ali se našao ortak koji je izrekao definitivnu, smrtnu presudu i izravnao račune, na nimalo pravan način, ali možda s ishodom pravednijim od sudskoga.

Antimafia se nije smela, kopala je dalje u tišini, sklapala puzzle od poluistina, nagađanja i - daleko bitnijih - prisluškivanih komunikacija. Operaciju je nazvala “Grande racordo criminale”.

Proširila se priča, istovjetna iz više izvora, da se Diabolik imao naći s nekim tko mu je dugovao 100.000 eura za partiju kokaina. Nisu, dakle, bili posrijedi sitni pusheri, koji zaglave u racijama s 2000-3000 eura u džepu, nego velemajstori crnog tržišta oslobođenoga od poreza. A u Rimu se ubija i za manje. Nedavno je ubijen mladić kad su dobavljači oteli 70.000 eura, smatrajući to unosnijom transakcijom nego da za tu svotu izruče ugovorenu marihuanu. A zadnja karika u tome hranidbenom lancu, izluđeni drogaš, može ubiti i za 10 eura, kao što se to dogodilo doslovce pod balkonom našeg dopisništva prije nekoliko godina (da budemo pravedni: toga glupoga zločinačkog diletanta je identificirala i izručila sama mafija i tako skinula s vrata nakupine policajaca koji su joj, za pišljivih 10 eura i za, po njezinoj računici, nimalo vredniji starački život, kvarili puno unosniju ilegalnu trgovinu).

Sto tisuća eura ipak je svota dostojnija poštovanja, pa je Antimafia krenula njezinim tragom, ali ne samo u jednom smjeru. Nije istraživala samo tko je dugovao pa imao razloga ubiti, nego i kome se sve dugovalo, kakvoj mreži.

Pa je otkriveno da je mreža bila impozantna: u devet posljednjih mjeseci isporučila je na rimsko tržište raznovrsne droge u tržišnoj vrijednosti od 120 milijuna eura. Oslobođenih poreza. Za 250 kilograma kokaina i 4250 kilograma hašiša.

“Robu” nije bio problem ni skladištiti ni prevoziti: u tu je svrhu služila tvrtka Autotrasporti Roma Est, s kamionima, garažom i skladištima.

Ta je faza istrage završena u četvrtak u zoru spektakularnom masovnom uhidbom u organizaciji Financijske straže: 50 osumnjičenih je otpravljeno u istražne zatvore, a još jedan, za privagu, u kućni pritvor.

Među onima koje su financi probudili u četvrtak je Fabrizio Fabietti, broker koji se u jednome snimljenome telefonskom razgovoru, hineći trudbeničku patnju, hvali kako mora “opskrbljivati sav Rim”.

Tajna uspjeha, dok je trajao, bila je u brzome grananju poslova koji su bogatili praktički svu razgranatu rimsku mafijašku scenu. Kada svi zarađuju, bez puno buke, za mafiju gotovo da se ni ne zna. Pa na svoje dolaze i eksponenti velikih mafijaških organizacija s juga: Cose nostre, ‘ndranghete, camorre, kao i autohtone rimske mafije, poput dviju romsko-sintskih (Casamonica, odnosno Spada), a eto i navijačke mafije, specijalizirane u početku za ucjenu klubova, a na kraju uključene u desničarsku politiku i trgovinu drogom.

“Bolje je kretati se bez gvožđurije [naime: oružja] i jao onome tko se nje maši”, glasila je parola ovih godina. Do Diabolikove smrti.

Čuje se da nije bio zadovoljan grosističkom nabavom preko mafijaških klanova, da je nastojao otvoriti izravnu liniju s Kartelom iz Medellina u Kolumbiji i tako izbjeći ujam posrednicima.

Diabolik je, kažu, imao spreman milijun dolara u gotovini za pokusnu partiju droge iz Kolumbije - pa ako sve pođe po dobru, promet bi se udvostručio i utrostručio, jer je Rim velik, a usmena reklama dovlači i strance (suđenje čekaju dva mlada Amerikanca koji su ubili karabinijera kada su shvatili da im partner u dogovorenoj nabavci droge nema kokain nego značku čuvara reda, a na sastanak je došao u kratkim hlačama i maji, pa nije imao načina kamuflirati oružje).

U Rimu kumovi pregovaraju o tonama, bossovi o kvintalima. “Rim je glavni grad, pa i za mafiju”, kazao je na konferenciji za novinare Francesco Gosciu, regionalni šef Antimafije.

Ima ih koji su ubacuju obećavajući unosan ujam već etabliranim mafijašima. Albanac Dorian Petoku (na čelu bande bratstva i jedinstva, jer su mu pobočnici bili Tomislav Pavlović i Marcello Schiaffini) primazio se sintskome klanu Casamonica, čiji je jedan od šefova, Salvatore Casamonica, unio u Italiju samo u jednom pokušaju, sedam tona kokaina. Naravno, avionom.

Petoku, Francesco Maria Curis i Alessandro Savioli bili su zaduženi za dostavu “robe”: kokaina iz Kolumbije i Brazila (preko uobičajene Nizozemske, eventualno Belgije), hašiša iz Maroka (preko Španjolske), dakle onih droga koje je moguće samo uvoziti, jer se ne mogu izmisliti u kakvome evrolaboratoriju, poput raznovrsnih tableta sintetičke erzac sreće.

Diabolik je karijeru gradio nastojeći biti prijatelj sa svima njima, pazeći da se ne zamjeri nijednoj iole krupnijoj kriminalnoj zvjerki. Dapače, pribavljao im je na dar ulaznice za Olimpijski stadion kad bi igrao Lazio, pa se fotografirao zajedno sa svima njima, nevino zanesenima nogometom, sasvim slučajno okruženima drugim navijačima koji bi pritom, onako sportski, skandirali pokojnom vitezu Mussoliniju. Navijanje nije kazneno djelo, a ni navijačko druženje - a to što zajednička fotografija na društvenoj mreži funkcionira komunikacijski kao direktna poruka o savezništvu, druga je stvar, kojoj svatko može razabrati kriminogenu težinu, ali je samu nitko ne može iskoristiti kao djelotvoran i neoboriv sudski dokaz.

Za iole “prljave poslove” imali su oni “svoje ljude”. Grupa bivših boksača angažirana je kao manualna radna snaga za utjerivanje dugova. Kad te okruže četvorica-petorica mrga, dovoljne su dvije-tri šljage za “dolaženje pameti”, ne moraju ti ni puknuti rebra da bi se požurio naći lovu, jer te sljedeći put mogu i ubiti kao ništa. A boksači su znali samo tipa za kontakt, koji bi im dao novac, fotografiju i adresu. Nisu imali pojma tko vuče konce, pa ne bi mogli odati ni da je njih netko odao, glupo se nadajući da neće kasnije doći netko šesti i aranžirati mu dug odmor na traumatologiji. Uostalom, dečki su mirne duše zapalili dva automobila općinskog redarstva, da poruče toj uglavnom nenaoružanoj policiji da gleda svoja posla te da pazi malo kome će pisati globe zbog nepropisnog parkiranja. Ili naprosto da pouče svekoliko pučanstvo tko je gazda na ulici. Diaboliku je snagu davalo to što je njegova kriminalna organizacija bila posve novog tipa. Nije se temeljila na poluobrazovanim klipanima iz proletarijata ili poluproletarijata, koji su prestiž mogli postizati samo nasiljem među sebi ravnima, nego na potomcima dobro potkožene rimske buržoazije, koji su mogli baratati masnim džeparcima, koji su se navukli ne na drogu - nju su mirne duše prepuštali svojim glupim odnosno slabićkim žrtvama - nego na skupe predmete, prvoklasne cipele i satove, glasovitu odjeću, statusne simbole lijepog života.

Uostalom, i djelovali su osobito na sjeveru Rima, u rezidencijalnim četvrtima bogatijega, pristojno potkožena svijeta, svoji među svojima. “Posrijedi je kriminalna grupa koja nema premca u drugim talijanskim gradovima i koja spaja ne samo sportski i politički kriminal” (naime onaj koji živi od namještanja javnih natječaja, javne nabave, zapošljavanja u javnim službama itd.) - specificirao je obnašatelj dužnosti rimskoga okružnog tužioca Michele Prestipino.

Među svim tim “sinovima uglednih obitelji”, “skladno uklopljenih u društvo”, iza rešetaka su se našli i Nicolas i Emiliano Pasimovich (iz Latinske Amerike, ne dajte se zavesti prezimenom), pa Adnan Ibraković (nije iz Amerike), pa Stefano Piccioni, Paolo Salvemini, Stefano Coniglio, Adamo Castelli, Angelo Bartocci, Giuliano Cappoli, Abramo Di Guglielmo, Sabatino Di Guglielmo - svi rođeni između šezdesetih i osamdesetih godina. Svi “laziali” desničarskog opredjeljenja. Svi pobožno privrženi lakom stjecanju novca i nasilnom vladanju nad slabijima od sebe, osobito ako je odnos pet ili više na jednoga. Zlatna mladež, kako se to nekada nazivalo po novinskim crnim kronikama. Mafija bez nužde, iz puke pohlepe. Mafija koja dovodi do krajnjih konsekvencija logiku kapitalizma: bogatiti se što više, akumulirati što brže, investirati što unosnije, koga briga za zaposlenost, proizvodnju, okoliš, kamoli zakon. Vjera u novac tu je samo dosljedno dovedena do logičnih posljedica. Ono što se lako stekne na mafijaškom prometu drogom - dijelom se spiska na provod i statusno razmetanje, a drugim dijelom, nezanemarivim, investira u legalne poslove i tako ne samo “pere”, nego i rabi kao alibi imućnosti.

(Prenosimo s portala EurActiv)

Themes
ICO