Bosnia and Herzegovina

Eksplozija u Libancima probudila želju da ponovo budu francuska kolonija

Eksplozija amonijum-nitrata u bejrutskoj luci 4. avgusta i posjeta francuskog predsjednika Emanuela Makrona Libanu dva dana potom, uzrokovale su jedan sasvim neobičan čin. Oko 50.000 građana Libana potpisalo je peticiju kojom traže da Francuska preuzme kontrolu nad njihovom zemljom.

Da je francuski predsjednik svjestan uticaja koji njegova zemlja ima na Liban pokazuje način, sasvim degolovski, kako je prošao bejrutskim ulicama. Siguran u sebe i podršku građana, kao general De Gol kada je 1944. šetao tek oslobođenim pariskim ulicama, obećao je pomoć ovoj bliskoistočnoj zemlji, piše Sputnjik.

To obećanje je počeo odmah i da realizuje, organizovavši donatorsku konferenciju, na kojoj je sakupljeno 298 miliona dolara. Ipak, ova pomoć, izgleda, neće biti bezuslovna - uslovljena je reformama koje traže demonstranti na ulicama. Traži se međunarodni nadzor nad istragom o uzrocima eksplozije i korišćenjem finansijske pomoći.

Kolonijalna nostalgija francuskog predsjednika

Eksplozija amonijum-nitrata u Bejrutu bila je par ekselans povod za francuskog predsjednika da lično demonstrira rešenost svoje zemlje da obnovi uticaj na Bliskom istoku, kaže nekadašnji šef jugoslovenske diplomatije Vladislav Jovanović i dodaje da je njegov angažman na prikupljanju pomoći za pohvalu.

Međutim, uslovi koji se postavljaju, političke promjene u Libanu, međunarodni nadzor nad istragom o uzrocima nesreće i korišćenjem finansijske pomoći ukazuju na još nešto.

"Tu se osećaju primese kolonijalne nostalgije. Ponuda Francuske da pomogne je, kao što sam rekao za pohvalu, ali postavljanje uslova, pomalo miriše na kolonijalnu ambiciju koju je Francuska morala da odloži u istoriju. Međutim, nostalgija za tom prošlošću ne prestaje da se pojavljuje negde u tinjajućim delovima francuske svesti", kaže Jovanović.

Zahvaljujući bejrutskoj eksploziji, Bliski istok iznova ulazi u aktivnu međunarodnu, dok će se, istovremeno, bolje vidjeti svi strani faktori koji imaju naglašeni interes da u tom regionu pokažu svoje prisustvo.

Biće interesantno kako će na francusko prisustvo u Libanu gledati Turska ili Vašington, koji se, prema Jovanovićevim riječima, postepeno povlači iz regiona, ali neće dozvoliti da u prazan prostor koji za sobom ostavlja uskoči neko koga neće moći da kontroliše.

"Francuska se ovoga puta pojavljuje kao inicijator, kao velika sila koja ima interes da, ako je moguće, u celom rasporedu uticaja skine i kajmak sa mleka. To je više očekivanje nego mogućnost, ali nije isključeno, jer druge velike sile verovatno neće biti do te mere politički i ekonomski angažovane, kao što Francuska pokazuje želju za tim", smatra Jovanović.

Hezbolah još uvijek ćuti

Ono što može da izazove otpore, kako u samom Libanu, tako i u okolnim zemljama jeste francusko insistiranje na političkim promjenama i u tom smislu biće zanimljivo vidjeti reakciju Hezbolaha, šiitske političke snage u Libanu koja je pod uticajem Irana, a tu su još i Rusija i Saudijska Arabija.

"Za Rusiju nije problem, jer njoj ne smeta jačanje francuskog uticaja u Iranu, ali Saudijska Arabija, koja ima interese u svakoj zemlji regiona, podešavaće svoju politiku prema politici Irana. Ako se Iran bude odupirao uticaju Francuske, onda će Saudijska Arabija u perspektivi postati neka vrsta francuskog saveznika", naglašava naš sagovornik.

Preko svoje uloge koju je imala između dva svjetska rata, kada je od Društva naroda, preteče Ujedinjenih nacija, dobila starateljstvo nad Sirijom i Libanom, Francuska je uvijek bila zainteresovana za situaciju na Bliskom istoku i uvijek je gajila, kako Jovanović kaže, specifičan interes u tom regionu.

U tom ključu trebalo bi posmatrati i peticiju koju je potpisalo oko 50.000 Libanaca, kojom se zahtijeva da Francuska ponovo preuzme kontrolu nad Libanom.

"To su ostaci nostalgije za onim vremenima kada je građanski sloj u Libanu, zbog prisustva Francuske, imao svojevrsni kulturni procvat. Veoma jak uticaj francuske kulture i sada postoji. Francuska je ostala u dobroj uspomeni jer ona je tamo bila staratelj, nije bila kolonijalna sila u ogoljenom smislu te reči. Kao takva, bila je donosilac kulturnih i drugih uticaja", objašnjava Jovanović.

Jake veze Francuske i Libana

Iako 50.000 ljudi ne znači puno prema oko četiri miliona ljudi,  koliko Liban ima stanovnika, ova peticija ima simboličko značenje. Ona je, kaže Jovanović, iskaznik elitnog sloja libanskih stanovnika, odgajanog na tradicijama francuske kulture.

"Kao takav može da služi kao baza za povratak i jačanje francuskog uticaja, pre svega na kulturnom, ali i na političkom i ekonomskom planu. Koliko je sve to realno, videćemo, jer mnogo toga ne zavisi samo od Francuske i Libana, nego i od drugih sila", zaključuje Jovanović. 

Francuska je od Društva naroda, preteče Ujedinjenih nacija, mandat za upravu nad Libanom i Sirijom formalno dobila 1923 - neformalno, francuske trupe na tim teritorijama prisutne su nekoliko godina ranije, od raspada Osmanske imperije u Prvom svjetskom ratu.

Francuska uprava trajala je do Drugog svjetskog rata; nezavisnost Libana i Sirije priznata je 1943. i od tada, pa sve do izbijanja petnaestogodišnjeg građanskog rata 1975, Liban je napredovao, i ekonomski i kulturno - bio je poznat kao "Švajcarska Bliskog istoka".

Međutim, od kada je građanski rat 1990. okončan, Liban ne izlazi iz vrzinog kola kriza, među kojima je eksplozija u bejrutskoj luci samo trešnja na torti.

Stalne tenzije sa Izraelom, koje s vremena na vrijeme prelaze u otvoreni rat, korupcionaške afere, bizarni skandali poput onoga kada je premijer finansirao skupe prohtjeve svoje ljubavnice državnim parama, nemogućnost uspostave efikasne vlade zbog komplikovanog političkog sistema u kome svaka od mnogobrojnih konfesija mora da ima svog predstavnika, samo su neki od problema koji muče ovu zemlju.

Uz to, ekonomska kriza se ne zaustavlja, dok su razlike između bogate manjine i siromašne većine sve izraženije. U to, gotovo nerazmrsivo klupko, uključio se i Emanuel Makron s nadom da može da ga razmrsi.

Eksplozija oko 2.700 tona amonijum-nitrata u bejrutskoj luci 4. avgusta razorila je dobar dio libanske prijestonice, usmrtivši 158, a povrijedivši oko 6.000 ljudi. Šteta se procjenjuje na između pet i petnaest milijardi dolara.

Dva dana potom, istovremeno kada je i Makron posjetio Bejrut, izbile su nasilne demonstracije na kojima su građani zahtijevali reforme. Epilog je ostavka libanske vlade.

Football news:

Carragher on de Bruyne: Next after Messi and Ronaldo. This is the best player in the Premier League
Morata arrived in Turin. He goes to Juve on loan
Barcelona wanted to buy Tiago before he moved to Liverpool. Catalans were ready to pay 10 million euros
Pep about 3:1 with Wolverhampton: Sometimes Manchester City enter the season quickly, sometimes they don't. We played well
Kevin de Bruyne: Wolverhampton have caused Manchester City problems before. I am glad that we played well
Stefano Pioli: Milan are confident, can grit their teeth and fight. Zlatan proves that he is a champion
Ibrahimovic on the Bologna double: If I was 20 years younger, I would have scored a couple more. But I'm not old