logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo logo
star Bookmark: Tag Tag Tag Tag Tag
Bosnia and Herzegovina

Zločin u Splitu i pitanje države

Trostruko ubojstvo koje se prošli vikend dogodilo u Splitu, svojom je brutalnošću, dobom dana, lokacijom i okolnostima koje su do njega dovele ozbiljno potreslo ne samo Splićane ili hrvatsko društvo nego je postalo i jednako zabrinjavajuća, koliko i senzacionalistička vijest u regiji. Sve navedeno utjecalo je na činjenicu da se ova vijest nije zadržala uobičajenih dan-dva u medijima, nego je i dalje aktualna, a dosad smo, prateći je, saznali dosta stvari o funkcioniranju kriminalne scene u Splitu, o tragičnoj nefunkcionalnosti sustava, o tome kako vodeći ljudi grada i države zatvaraju oči pred problemom, hineći da je riječ o ekscesu, ali smo doznali ponešto i o potpunom civilizacijskom potonuću društva čiji mnogi pripadnici slave ubojicu, plaćaju mu odvjetnika i općenito sudjeluju u proizvodnji histerije u kojoj se zaziva neka vrsta Divljeg zapada i opće naoružavanje građana. Ono što je, nažalost, potpuno izostalo, usljed medijske stvarnosti koja je postala primarno senzacionalistička i opće društvene površnosti su dva pitanja.

Društvena klima

Jedno je, radi li se o nečemu što je specifično splitsko i opet od toga grada proizvodi slučaj, ili je riječ o općoj društvenoj klimi i realnosti koja može proizvesti istu situaciju u svim ovdašnjim društvima. Tim prije jer su, pogotovo u slučaju Bosne i Hercegovine još traumatiziranija ratom i kolapsom države. Drugo je vezano uz to što je zapravo država, odnosno čemu ona služi. Prvo pitanje je zapravo retoričko, budući da Split ne predstavlja nikakav slučaj, nego je jednostavno zbog niza okolnosti društvena stvarnost u njemu vidljivija. Upravo je stoga ovo posljednje pitanje što je uopće država, koje se inače gotovo uopće ne postavlja, što je gotovo proporcionalno sveopćoj zabrinutosti za budućnost države na svim ovim stranama, ključno za ovdašnja društva.

image

Vijest o trostrukom ubistvu u Splitu i dalje je aktuelna/

Suprotno uvriježenom mišljenju koje je nacionalistička većina uspostavila kao opće, država nisu simboli, niti mahanje njima ili zaklinjanje u iste. Štoviše, obično se iza tih zakletvi odanosti i vječne ljubavi krije konkretan materijalni interes, što razumiju svi razumniji ljudi, jednako tako ispravno procjenjujući da bi ih otvoreno problematiziranje tog pitanja dovelo u nezgodnu situaciju izopćenosti. Taj egzistencijalni razlog predstavlja ujedno i odgovor na pitanje zbog čega se tema o tome što je zapravo država nije nikad stavila na dnevni red.

Promatramo li stvari iz lijeve perspektive, suštinski je nebitno kako se država zove i koji su njeni simboli ako je ona istinski pravedna, nediskriminirajuća prema bilo kome, socijalna i solidarna. Drugim riječima, kod države je jedino pravo pitanje sadržaj, a ne forma. Na tom polju, vjerujem da to ne treba posebno objašnjavati, pale su praktično sve postjugoslavenske zemlje, budući da generiraju nepravdu i ne ispunjavaju temeljne funkcije države.

Relikti socijalizma

Među te temeljne funkcije svakako spada briga o onima koji su na bilo koji način izloženi nasilju, što je u Splitu evidentno izostalo, spada također i monopol na nasilje, koji je očito dokinut, vladavina prava i jednakost pred zakonom, što je jedva u upotrebi i kao pojam, a kamoli kao praksa te pravo na rad i društvena solidarnost.

Ove dvije posljednje stavke su praktično već realno proskribirane kao neki neželjeni relikti socijalizma, makar ostale zapisane u Ustavu. Kad iskreno razmislimo o svemu navedenom, shvatit ćemo da je država, jednako u BiH, kao i u Hrvatskoj temeljito poražena. Stoga nam kao ključno pitanje ostaje to zbog čega se kritična masa građana ne uzrujava oko ovih stvari, umjesto oko simboličkih ratova. Dok god na njega ne odgovorimo i ne dođe do promjene društvene svijesti, bit će nam ovako kao sad, pa još i gore.

Čitajte kolumne Dragana Markovine:

Themes
ICO