Fikret Alić nakon svega u sebi ne nosi mržnju ni prema Mariću, ni prema Antonijeviću, ni prema sličnima njima. Sa druge strane, nosi ogorčenje, bol i traumatična sjećanja...
Ako slike govore hiljadu riječi, onda ona koja je prije 29 godina otkrila istinu o prijedorskim logorima govori milion i jednu riječ, a opet premalo da se opišu očaj, bol i golgota koju je preživio Fikret Alić, jedan od logoraša zloglasne Omarske kod Prijedora.
Od maja do augusta 1992. godine, koliko je logor postojao, pripadnici Vojske i MUP-a Republike Srpske tu su doveli više od 8.000 Prijedorčana nesrpske nacionalnosti, među njima i Fikreta Alića, čovjeka s fotografije koju je ovjekovječio britanski fotograf Ed Vulliamy.
ISTINA "IZA ŽICE"
Fotografiju koja je cijelom svijetu pokazala istinu iza žice, omalovažili su režiser filma "Dara iz Jasenovca" Predrag Antonijević i voditelj i vlasnik srbijanske televizije Milomir Marić.
Izgladnjelog Fikreta Alića nazvali su propagandom protiv Srba, cirkusantom koji je sklonjen u logor iz kojeg je, kažu oni, mogao izaći kad god je ko htio, ali to nije prvi put da Marić vrijeđa istog čovjeka.
- Prije par godina, isto me je uvrijedio Milomir Marić, s njim je gostovao srbijanski ministar Ivica Dačić, od tada se to vuče. Pitao sam stručnjake, državu, ima li iko da stane ukraj takvim uvredama, da se tuži Marić i slični njemu. Ponovo je govorio da su me vodili po cirkusu - kazao je Alić na početku razgovora za "Oslobođenje".
Tačno je da je Milomir Marić ponovio gotovo iste riječi u jednoj od svojih emisija, dok je za stolom prekoputa njega sjedio Ivica Dačić, a opetovano vrijeđanje posljedica je, kaže Alić, šutnje i nereagovanja na ovakve ispade.
- Šta da ja uradim? Ja nemam ničiju zaštitu, obični sam građanin, sve što se dešava, država je dozvolila. Mi nemamo nikakva prava, samo smo brojno stanje i ko će nas zaštiti od ovakvih - pita se Alić.
ŽIVI DOKAZ
Mržnja se, kaže, neće iskorijeniti dok su ljudi naivni, dok slušaju i podržavaju ovo. Ipak, Alić nakon svega u sebi ne nosi mržnju ni prema Mariću, ni prema Antonijeviću, ni prema sličnima njima. Sa druge strane, nosi ogorčenje, bol i traumatična sjećanja.
- Postoje dokazi šta sam je doživio, preživio i s čim živim, to ne mogu osporiti ni Marić ni bilo ko. Evo me, živ sam, živi dokaz pored brojnih drugih. Postoji i knjiga koja govori o tome "Čovjek i fotografija". To je zapis o jednom paklu koji sam proživio, ja sam se vratio u svoj Kozarac iz Danske, da proživim dok mi bude suđeno - skromno je kazao Alić uz riječi zahvalnosti "Oslobođenju".
