Croatia

Bila je prva hrvatska miss: Zbog Štefice su muškarci gubili glavu

Hrvatica koja je postala najljepša žena Euorpe 1927. godine, imala je fascinantan život, a nakon smrti 2002. darovala je svoju imovinu Greenpeaceu

<p>Iako je bila visoka tek 161 cm, po tadašnjim normama bila je dovoljno visoka da postane Miss. Zvala se <strong>Štefica Vidačić</strong> i bila je rođena 1909. godine u Požegi. Osvojila je titulu najljepše žene Europe 20-ih godina prošlog stoljeća. Bila je izvanbračna kćer <strong>Franje Söjtöryja</strong> i <strong>Vjekoslave Vidačić</strong>. </p><p>Kao srednjoškolka došla je u Zagreb i tu završila realnu gimnaziju, a prijavila se na prvi izbor za Miss Jugoslavije 1926. godine. Izbor se održavao u Hotelu Esplanade, pa ju je put dalje odveo u Beč. Iako mnogi izvori tvrde da je to bilo u Berlinu, to se zapravo dogodilo na balu u bečkoj Sofiensäle, a u Berlin je otišla nešto kasnije.</p><p><strong>POGLEDAJTE VIDEO: Casting za Miss Sporta</strong></p><p>U Beču je izabrana za najljepšu djevojku Europe i postala je prva Miss Starog kontinenta. Natjecanje je organizirao Fanamet, europski filmski distribucijski konzorcij u kojem je bilo i nekoliko američkih producentskih kuća, pored ostalih i Metro-Goldwyn-Mayer, kako bi promovirali filmove i na europskom tržištu, te otkrivao nove zvijezde. </p><p>Prema nekim podacima, održalo se još nekoliko natjecanja ljepote - jedno u Parizu, a drugo u Berlinu, no uvijek se spominje naša Požežanka kao pobjednica. Glavna nagrada trebala je biti uloga u holivudskom filmu u režiji<strong> Friedricha Wilhelma Murnaua</strong>. Kada se žiri od 12 članova nije mogao dogovoriti koja je najljepša djevojka među 10 kandidatkinja, među kojima su bile i neke žene filmskih djelatnika, pozvali su Murnaua u pomoć.</p><p>Odlučio je napraviti testne snimke svih kandidata i on je trebao odlučiti koja od kandidatkinja će dobiti ulogu u filmu. Murnau je napravio testno snimanje i na kraju odabrao Šteficu Vidačić. Ali, film nikad nije postigao veći uspjeh. No, Štefica je idućih godinu dana dobivala svaki tjedan honorar od 100 dolara, što joj je omogućilo solidan život.</p><p>Ovu crnokosu, zelenooku djevojku oblijetali su fotografi i objavljivali njezine fotografije u svim novinama, a već tada Štefica se nije libila pozirati slikaru <strong>Robertu Aueru</strong>, koji ju je ovjekovječio djelomično omotanu u tkaninu.  Kad već nije uspjela u Hollywoodu, otkrili su ju njemački i češki redatelji. Otputovala je u Berlin i nadjenula si umjetničko ime koje je bilo lakše izgovoriti i upamtiti. Prozvala se <strong>Steffie Vida</strong>. Godine 1928. igrala je manje uloge u 'Evinim kćerima' redatelja <strong>Karela Lamača</strong>, pa u Vitezovima tame, redatelja <strong>Maxa Reichmanna</strong> i 'Tajnama Orijenta' redatelja <strong>Alexandera Volkova</strong>.</p><p>Sljedeće godine snimila je dva filma: 'Ljubav u snijegu' u režiji <strong>Maxa Obale</strong> i <strong>Rudolfa Walther-Feina</strong>, te 'Ponoćni šofer' redatelja i glavnog glumca <strong>Harry Piela</strong>, u kojem je igrala damu u baru. Nakon toga je završila karijeru jer nije bila posebno talentirana za glumu. Osim toga, pojavio se zvučni film, što je bila revolucija u kinematografiji, pa je to ubrzalo njezinu odluku. </p><p>U filmskim studijima je upoznala e skladatelja i filmskog redatelja <strong>Willyja Schmidt-Gentnera</strong>. Par se oženio 1932. godine, a iduće su preselili u Beč. Na Uskrs 1938. par je kupio imanje u Gschwendtu nedaleko Kumberga u Styriji. Sve je već mirisalo na rat i nestašicu hrane, pa im je imanje trebalo osigurati egzistenciju.</p><p>Dok je Willy Schmidt-Gentner nastavio raditi u Beču, njegova supruga i posluga ostali su na imanju, a jedna od žena koja je radila bila je Ruskinja, pa je uz nju, Štefica naučila i ruski. No, razdvojeni život uništio je Štefičin i Willyjev brak, pa su se razveli 1942. Međutim, Stefanie Schmidt-Gentner i njezin bivši suprug ostali su u prijateljskim odnosima, a imali su još uvijek i zajednički stan u Beču, pa su tamo dočekali i kraj Drugog svjetskog rata i invaziju sovjetskih vojnika. Willy Schmidt-Gentner imenovan je gradonačelnikom Kumberga i to je obnašao za vrijeme sovjetske okupacije 1945., a Štefica, koja se sad zvala Stefanie Schmidt-Gentner, bila mu je prevoditeljica i veza između njega i lokalnog zapovjednog centra. </p><p>Godine 1947. došla je do kontakta s producentom <strong>Eugenom Sharinom</strong>, koji je tad radio za CBS pa je s glumcem i redateljem <strong>Leopoldom Hainischom</strong> za CBS snimila televizijsku seriju s Bečkom filharmonijom. I na tom je projektu surađivala s bivšim suprugom jer je on bio dirigent. </p><p>Godine 1948. udala se za švicarskog novinara <strong>Maxa Joba</strong>, i otišla s njim u Zürich. Opet je promijenila ime u Stefanie Job. Preko drugog supruga upoznala se s izdavačima. Počela je pisati za časopis Zürich, a kasnije je postala lektorica i to je radila idućih 17 godina. I sama je, između 1980. i 1995. godine napisala četiri knjige. Živjela je dio godine u Zürichu, a dio u austrijskom Schnifisu. Tu je također radila kao urednica književnog časopisa Vorarlberger Lesebogen. Nije imala djece, pa je za života pomagala svojoj daljnjoj rodbini u Hrvatskoj. Umrla je u 97. godini života, 2002. godine u Zürichu. Budući da je nadživjela i svoju rodbinu, cjelokupnu imovinu ostavila je Greenpeaceu.</p><p>No, iza svog tog sjaja i bogatstva krije se i jedna tragična ljubavna priča. Dok je živjela u Zagrebu, u prelijepu Šteficu se smrtno zaljubio majstorski pomoćnik Miškec. Imao je siguran posao, napredovao je u službi, no kad je čuo da se njegova ljubav odselila iz Zagreba i da se udala, Miškec se od tuge propio. Dobio je otkaz na poslu i počeo živjeti kao prosjak. Njegov tužni život opisao je Zvonimir Milčec u svojoj knjizi 'Zašto volim Zagreb'. </p><p>Miškec je zato postao prava underground legenda grada. Hodao je uokolo s cilindar-šeširom i kanticom u koju je 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, po gostionicama sakupljao ostatke hrane. Dok je Štefica živjela sretno i na visokoj nozi, Miškec je spavao u jednom podrumu, u prolazu sa zapadne strane današnjeg kina Europa. Stoga je taj prolaz dobio ime Miškecov prolaz, pa i danas, kad su oboje mrtvi, podsjeća na veliku i pravu, filmsku, tužnu ljubavnu priču.   <br/> <br/>  </p>

Football news:

Goetze turned down Beckham's Inter. Mario wants to play in Europe
Tonali will move to Inter after the end of the Europa League
Gasperini worked at Juventus (only with youth) and Inter (sacked after 5 matches), but Atalanta became the grandee for him
Parejo and Coquelin has gone from Valencia to Villarreal
Coca: The win over Liverpool had a good impact on us. It is not easy to beat the European champion and the Premier League twice
Giovane Elber: Lewandowski is better than Messi now. Lionel is a genius, but this year Robert is unattainable
The head of the Belarusian Tribune was detained in Minsk. Max, we're with you