Croatia

Galerija Maksimilijana Vanke bit će nova atrakcija grada Korčule

Troškovi obnove kuće u Korčuli, arhitektonskog djela domaćega majstora Fabrisa s početka 20. stoljeća, u kojoj će biti galerija slika kod nas manje poznatog, a u Americi čuvenog slikara Maksimilijana Vanke, iznose oko 2 milijuna kuna. U galeriji će biti fond od 47 doniranih Vankinih slika

Kada nema toliko posla oko turizma lakše se u miru usredotočiti na projekte u kulturi. To pokazuje primjer grada Korčule gdje se radi na nekoliko kulturnih projekata. To su kuća Marko Polo koja se obnavlja, Gradski muzej Korčule koji je privremeno premješten u palaču Arneri dok se obnavlja palača Gabrielis, reprezentativni primjer stambene arhitekture 15. i 16. stoljeća, u kojoj je muzej bio i bit će smješten, Muzej brodogradnje, Muzej Moreške i Galerija Maksimilijana Vanke, hrvatskog slikara 20. stoljeća koji je poznatiji u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Da je riječ o važnom imenu hrvatskog modernog slikarstva, govori to da su neka njegova djela dio zagrebačke Moderne galerije.

Maksimilijan Vanka rođen je u Zagrebu 1889., a umro je u Meksiku 1963. Školovao se u Zagrebu i Bruxellesu, bio je dopisni član HAZU i profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti.

Galerija Maksimilijana Vanke otvorena je 1968., a kuća je renovirana 1998. Zadnje 4 godine nije otvorena za javnost. U Galeriji se nalazi Zbirka Maksimilijana Vanke koja je odraz njegova stvaralaštva od dvadesetih godina prošlog stoljeća do kraja života, a sadrži 47 slika, akvarela, pastela i crteža. Radovi pokazuju Vankino stvaralaštvo od monumentalizma Nove stvarnosti preko vangogizma i ekspresionizma do novijih utjecaja konstruktivizma. Upravljanje Galerijom sada je, nakon HAZU, preuzeo grad Korčula koji želi otvoriti sljedeće godine modernu Galeriju u kojoj će se čuvati Vankin postav, ali će biti obogaćena i multimedijalnim sadržajem te će prostor funkcionirati kao izložbena galerija i za druge umjetnike koji će izlagati na otoku.

‘Uz likovna djela, u kući će se prikazati multimedijska priča o Vanki koja će pokazati da je Korčula kulturno mjesto na kojem se inspirirao vrhunski moderni slikar’, kaže gradonačelnik Fabris

Gradonačelnik Korčule Andrija Fabris objasnio je zašto Galerija nije do sada adekvatno zaživjela:

“Prije 7-8 godina privatni investitor imao je ugovor s HAZU, ali je podigao i restoran, pa je to bilo neprimjereno. Inače, Vanka je darovao Korčuli dvije kuće, ali je HAZU jednu od njih izgubila, a 1997. je druga kuća, u kojoj se nalazi Galerija, dana na dvadesetogodišnji najam. Prvih desetak godina privatnik je skrbio o kući, a Grad o postavu Galerije, no onda je u prostorijama kuće niknuo restoran. Kištre za piće bile su u izložbenom prostoru. Nakon što je Velimir Neidhardt postao predsjednik HAZU, ubrzali su se dogovori između HAZU i Grada Korčule i Grad je preuzeo upravljanje Galerijom. Slike Maksimilijana Vanke koje ću činile i činit će stalni postav Galerije trenutno se nalaze u HAZU. Američka fundacija Maksimilijana Vanke iz Pittsburga odlučila je platiti restauraciju njegovih slika. Ne čudi interes Amerikanaca za Vanku, može se reći da je taj važni slikar poznatiji u inozemstvu nego u Hrvatskoj.”

Koji su planovi u vezi Galerije, kako će zaživjeti vila uz korčulanski lungo mare?

“Kuću je potrebno sanirati i konstrukcijski utvrditi. Prostor koji je uvijek bio galerijski prostor bit će namijenjen za stalni postav Maksimilijana Vanke. To je fond od 47 slika koji se nije ni smanjivao ni povećavao od kada je zbirka donirana. Izložbe eminentnih slikara kao što je Stipe Nobilo mogle bi opet ondje povremeno biti. Troškovi obnove kuće su oko 2 milijuna kuna samo za konstrukciju, odnosno novi krov, podrum i novu izolaciju. Kuća je vrhunsko arhitektonsko djelo domaćega majstora Fabrisa s početka 20. stoljeća. Riječ je o mome pretku. Uz sama likovna djela bi trebalo u kući multimedijski zanimljivo prikazati priču o Vanki. Vanka pokazuje da Korčula nije bila samo prolazna luka, nego i kulturno mjesto na kojem se inspirirao vrhunski moderni slikar.”

Marija Hajdić, ravnateljica Gradskog muzeja, istaknula je da je Vanka imao vrlo zanimljiv život.

“Pretpostavlja se da je rođen kao izvanbračno dijete majke iz belgijsko-austrijske plemićke obitelji Von Fürstenberg i oca češkog grofa Zu Salmma. Vankina biološka majka, u visokoj trudnoći, došla je u Hrvatsku roditi dijete za koje se u Austriji nije smjelo znati. Nakon što se rodio, Vanku su poslali na selo Kupljenovo Dori Jug koja ga je dojila i othranila. Ona je redovito dobivala novac za djetetovo izdržavanje, ali ga je i zavoljela kao da je njezino vlastito. Kada je Maksimilijanu bilo osam godina, djed po majci, bogat austrijski plemić, saznao je za njega i poslao ga u dvorac Brestje gdje je započeo novi život i školovanje pod vodstvom profesionalnih učitelja. Nakon preseljenja u dvorac Maksimilijan više nikada nije vidio svog djeda koji je ubrzo i umro. Višu školu za umjetnost i umjetni obrt završio je kao đak Bele Čikoša Sesije. Daljnje školovanje nastavio je 1910. u Bruxellesu u specijalnoj školi za komponiranje kod profesora Jeana D’Evillea i Constanta Montalda. U Bruxellesu je nagrađen zlatnom medaljom za sliku ‘Proštenjari’”, ispričala je Marija Hajdić.

Rekla je nešto i o periodu njegova studiranja na zagrebačkom ALU:

“Godine 1920. Vanka je postao pomoćnim učiteljem crtanja akta na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, a učiteljem 1921. Na istoj školi postao je profesorom 1923. godine. Vanka je studente podučavao kompoziciji, crtežu i fresko tehnici sve do odlaska u Ameriku 1934. godine. Smatra se prvim koji je u naše krajeve uveo sangvinu, a to je crtež izveden crvenom kredom. Na prijedlog Roberta Frangeša Mihanovića, Vanka je 1929. godine izabran za dopisnog člana Umjetničkog razreda Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Stanovao je iznad Kamenitih vrata te rado posjećivao kazališta i koncerte. Družio se s Ljubom Babićem, Vladimirom Becićem, Brankom Šenoom i ostalim slikarima. Rado se družio i s poznatom skladateljicom groficom Dorom Pejačević, čiji je portret naslikao dvadesetih godina u Beču.”

Maksimilijan Vanka, kaže Hajdić, upoznao je 1918. suprugu, Amerikanku Margaret Stetten, a vjenčali su se 1931. u Lumbardi na Korčuli. Živjeli su na relaciji Korčula-Zagreb-Amerika. Kći Peggy rodila im se 1932. Na otoku Korčuli Vanka je utemeljio likovnu koloniju te je tamo provodio ljeta družeći se s kolegama slikarima. Rado se družio sa slikaricama Nastom Rojc i Verom pl. Nikolić Podrinskom. Kako je objasnila Marija Hajdić, nakon Vankine smrti, udovica Margaret i kći Peggy Vanka-Brasko darovale su 1968. godine Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti dvije kuće na Korčuli i četrdeset i sedam Vankinih umjetničkih djela nastalih u Korčuli i Americi.

Michener art museum u SAD-u čuva dvadesetak djela Maksimilijana Vanke, slikara 20. stoljeća, naturaliziranog Amerikanca, svjetskog putnika i hrvatskog domoljuba

Vanka je prvu izložbu u New Yorku imao 1934., iste godine kada se preselio u SAD. Osvrt na izložbu objavile su i novine New York Post, a kritike su bile pohvalne. Marija Hajdić rekla je nešto o njegovu životu i radu u SAD-u.

“Vanka je u New Yorku živio od 1934. do 1941. godine i u tom su periodu najčešća inspiracija njegovih djela bili njujorški neboderi, prosjaci i beskućnici, lučki barovi, ulične tučnjave, ljudi s dokova… Tijekom tridesetih godina Vanka je proputovao Ameriku od Istočne do Zapadne obale. Rad na freskama u Crkvi svetog Nikole u Millvaleu kraj Pittsburgha počeo je 1937. godine. Freske su bile narudžba patera Alberta Žagara, tadašnjeg župnika Hrvatske katoličke crkve i proglašene su najboljim crkvenim freskama u Americi. Prvu izložbu u Pittsburghu Vanka je priredio 1935. U organizaciji izložbe pomogao mu je tadašnji konzul Kraljevine Jugoslavije u SAD-u Konstantin Unković, kojeg je Vanka upoznao na otoku Korčuli. Drugu izložbu u New Yorku imao je 1939. godine u poznatoj galeriji Newhouse. Godine 1941. Maksimilijan Vanka kupio je farmu u Pennsylvaniji. Farma je Vanku podsjećala na Hrvatsko zagorje, gdje je proveo najranije djetinjstvo te je tamo i ostao do konca svog života. U Bucks Countyju Vanka je radio kao profesor crtanja na koledžu u Doylestownu od 1947. do 1955. godine. U tom periodu eksperimentirao je bojama i novim tehnikama. Vanka je zadnji put izlagao 1957. u galeriji Charles Barzantsky u New Yorku. Na toj izložbi mogle su se vidjeti najnoviji radovi s putovanja po svijetu i prve skulpture u keramici. Sliku ‘Dječji vrt’ naslikao je 1959. godine za unuku Mariju. Slika prikazuje nakošenu crkvicu s crvenim krovom i kupolu s tipičnim zagorskim baroknim zvonikom. Prozori i vrata oslikani su poput licitara, a na zvoniku je izvješena američka zastava. Iznad bočnih vrata crkvice vije se hrvatska trobojnica.”

Vanka je 2. veljače 1963. otišao na kupanje u Porto Vallarta u Meksiku i više se nije vratio. Vankin pepeo udovica Margaret prosula je uz obalu Atlantika u blizini Marylanda. Michener Art Museum u SAD-u čuva više od dvadeset djela Maksimilijana Vanke, značajnog hrvatskog slikara 20. stoljeća, naturaliziranog Amerikanca, svjetskog putnika i hrvatskog domoljuba.

Komentiraj

Football news:

Daniel Sturridge: I was Bursting with excitement when I saw the Liverpool players celebrate the championship
Southampton midfielder Schweinsteiger passed the examination before transfer to Tottenham
Jurgen Klopp: Tsimikas will fit perfectly in the Liverpool dressing room
Gradecki about the departure Bayer: Very disappointing. Let's try to win the Europa League next season
Barella about 2:1 with Bayer: We put to shame Inter's critics who doubted our unity
Tony about Pirlo at Juventus: Pogba would be the perfect gift for him. Andrea will start building the game from midfield
Solskjaer on Manchester United's victory: We reached the third semi-final of the season and now we want to reach the final