Croatia
This article was added by the user . TheWorldNews is not responsible for the content of the platform.

Treći Božić u kontejneru: 'U ovo malo života što mi je ostalo, san mi je da prenoćim u novoj kući'

Draga Vujnović iz Majskih Poljana i Vesna Nikolozo iz Gline još čekaju svoje kuće

Mučenje je, ali valjda će se i to riješiti. Moja najveća želja je da bar jednu noć prenoćim u novoj kući prije no što umrem. Valjda ću i to dočekati u ovo malo života što mi je ostalo, iskreno kaže Draga Vujnović (73) iz Majskih Poljana. Obuhvati pogledom skučen prostor kontejnera koji joj je jedini dom od 20. siječnja 2021. godine, a onda pogleda u nebo. Kao i prethodnih godina samo se nada da će zima biti blaga. I bez puno oborina jer joj je kontejner počeo prokišnjavati. Priznaje nam da joj je lakše izgurati vruća ljeta nego izdržati studen koju nosi zima. Ispred kontejnera je nadogradila dio u kojem provodi većinu godine. Tako se ne osjeća kao u zatvoru.

Reportaža iz Gline i okolnih mjesta

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

- Ne mogu biti stalno u kontejneru. Zato sjednem ovdje, malo ugrijem i nekako prođu dani. Najgore mi je što nemam WC u kontejneru, već moram na kemijski koji mi je postavljen u dvorištu. Kad je lijepo vrijeme nije problem, teško je zimi i kada padaju hladne kiše – tuži nam se Draga. Njezinu kuću stradalu u potresu srušili su u lipnju ove godine, štapovima označili parcelu gdje će niknuti novu zidanu od 55 kvadrata.

POGLEDAJTE VIDEO:

Reportaža iz Gline i okolnih mjesta | Video: 24sata/pixsell

- Dobila sam ugovore i rješenja, ispitali su tlo i projektant mi je tada rekao da će krenuti postavljanje za mjesec ili dva. Sada je već kraj listopada i još uvijek ništa. Zvala sam ministarstvo, uvijek su fini, ali nema konkretnog odgovora – kaže Draga koja će i treći Božić provesti u kontejneru. Problem joj zadaju i mali poljski miševi koji se uvuku u taj nadograđeni dio pa vrata kontejnera stalno mora držati zatvorena.

- Od rođenja živim ovdje. Nikada se nisam udavala. Otac je umro 1992., a mama 2004. godine. Taj petrinjski potres nikada neću zaboraviti. Bila sam na dvorištu, čula da se nešto ruši i osjetila da me nešto gura prema nazad. Shvatila sam da je potres. Kada je prošao, vidjela sam da su pali crjepovi, zid se u kući potpuno odvojio. Znate, živjela sam u velikoj nadi kad su kolcima označili kuću. A sad se više nitko i ne pojavljuje i više ne znam što da kažem – rekla nam je razočarano Draga.

Reportaža iz Gline i okolnih mjesta

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

A umorna od svega je i Vesna Nikolozo (68) iz Gline. Zatekli smo je kako žustro korača svojim dvorištem ograđenim građevinskom folijom. Pod nogama joj škripe ostaci šute. Baš tu, na tom mjestu bila joj je rodna kuća. Prostrana, čvrsta prizemnica od 120 kvadrata koju su grijale ogromne kaljeve peći. Uzdahne i okrene se prema svom nekadašnjem vrtu. Sada je tu kontejner od dvadesetak kvadrata u kojem mora progurati još jednu zimu.Treću od petrinjskog potresa u prosincu 2020.

- Ovo je stambeni kontejner koji je moj suprug Marjan dobio od Hrvatskog Caritasa. Ne mogu se požaliti na njega, ima klimu, dodatno smo ga izolirali, ali.. Jedva čekamo da uđemo u našu kuću. Iskreno se nadamo da ćemo u njoj proslaviti sljedeći Božić s našom djecom i unučadi – govori nam Vesna dok prebire hrpu dokumentacije koju je skupila u protekle tri godine.

Reportaža iz Gline i okolnih mjesta

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Radni vijek, kao i suprug, provela je u državnoj upravi – ona u Glini, on u Sisku i umirovili se 2019.godine. Nakon smrti njezinih roditelja koji su joj ostavili kuću u Frankopanskoj ulici u Glini predala je zahtjev za darovanje građevinskog materijala kako bi je obnovili, budući da je građena nakon II Svjetskog rata. Pozitivno rješenje stiglo je 24. rujna 2020. godine. Tri mjeseca kasnije stigao je i potres.

- Otišla su nam oba dimnjaka, pukotine su se pojavile na svim zidovima, ma ruku ste mogli staviti između stropa i zida i imala sam osjećaj da je će se sve srušiti ako jače gurnem. Budući da sam radila u državnoj upravi, shvatila sam da po istoj osnovi ne mogu ostvariti dva prava- obnovu kuće i darovani materijal. Ukazala sam na to i savjetovala se sa Središnjim državnim uredom. Doista, rješenje o darovanju građevinskog materijala stavljeno je izvan snage, a predali smo papire o obnovi nakon potresa – pripovijeda nam Vesna. Kuća je dobila crvenu naljepnicu, a Vesna s nestrpljenjem iz dana u dan iščekivala kada će se nešto pomaknuti s mrtve točke.

Reportaža iz Gline i okolnih mjesta

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

- Lani u ožujku pojavio se arhitekt koji je u petnaest minuta napravio nalaz postojećeg stanja kuće. Nalaz je dostavio vrlo brzo i u zaključku tog gospodina stoji da je kuća za rušenje, a ne za konstrukcijsku obnovu, ali da u takvom stanju nije baš zbog potresa nego zbog neodržavanja. I to nas je jako uzrujalo, jer je ta kuća bila izgrađena nakon II. Svjetskog rata, ali nije bila neodržavana – govori Vesna koja se nakon toga našla u problemima. Jer ta opaska arhitekta usporila je cijeli postupak obnove njihove kuće.

- Ugovor o gradnji nove kuće potpisala sam lani u svibnju no nakon toga ništa se nije događalo. Htjeli smo montažnu kuću jer bi njezino postavljanje trajalo svega četiri mjeseca.Zvala sam i pitala što se čeka i tu saznala da Ministarstvo ne može donijeti rješenje o gradnji kuće zbog kontradiktornog nalaza arhitekta – govori nam Vesna. Iako je sada sve riješeno, i danas se uzruja kada se sjeti te epizode i te rečenice koja joj je zagorčala život. Noći i noći, kaže, provela je iščitavajući zakone i pravilnike te naposljetku iskoristila svoje pravo kao nezadovoljna stranka i zatražila novi nalaz.

Reportaža iz Gline i okolnih mjesta

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

- Našla sam arhitekticu i žena je izašla na teren. Zaključila je da je kuća opasna jer kraj nje svakodnevno prolaze i trče školarci, djeca te majke s bebama u kolicima. Satima je sve mjerila, pregledavala i kad nam je dostavila elaborat savjetovala nas da ga pošaljemo na Državni inspektorat. Inspektori su vrlo brzo izašli na teren, u veljači ove godine dobili smo rješenje da se mora rušiti i eto, srušena je 15. rujna. Sada čekamo da počne gradnja – govori nam Vesna. Ne žali se, ne kuka, strpljiva je kao i suprug, dragovoljac Domovinskog rata i invalid, ali umorna od svega. I živi u nadi da će na toj raščišćenoj ledini napokon niknuti njihov dom u kojem će dočekati starost.

Bačić ubrzao da priču obnove na Baniji privede kraju

Nakon neuspjeha i sporosti obnove Banije nakon potresa, premijer Andrej Plenković u siječnju je zadužio novoimenovanog ministra graditeljstva Branka Bačića da tu priču privede kraju. Bačić se doista odmah bacio na posao i rezultati obnove na Baniji ipak su vidljivi. Svaki utorak obilazi gradilišta, a najavio je da će do kraja godine završiti osam višestambenih zgrada, stanove u Petrinji i Glini te veći broj zamjenskih kuća. - Dobro je krenula i samoobnova, dogovoreno je oko 300 takvih projekata, a samo u višestambenim zgradama bit će 1000 stambenih jedinica, rekao je ministar Bačić. Proteklog tjedna obećao je da će svi projekti koji su u tijeku biti završeni na proljeće iduće godine.Po tome bi i Vesna i Draga trebale napokon biti u svojim kućama.