Na Spomeniku u groblju na Varoši, delegacije SOBNOR-a Crne Gore, OBNOR-a 1941-1945 Pljevlja, Podgorica, Bijelo Polje, Kotora, Nikšićai UBNOR-a Prijepolje, danas u položili vijenac povodom godišnjice smrti narodnog heroja “Boška Buhe”.
Kako je saopšteno iz SOBNOR-a Crne Gore, cvijeće su položili na njegov grob i učenici osnovne škole “Boško Buha”zajedno sa nastavnicima.
“27. septembra 1943. godine u zasjedi kod sela Jabuka između Pljevalja i Prijepolja, ubijen je narodni heroj Boško Buha. Tim povodom danas su članovi NOR-a palom borcu položili vijenac na spomenik u groblju na Varoši . Nakon polaganja cvijeća sve prisutne delegacije nadahnutim govorom pozdravio je domaćin ovog skupa, Milenko Jović, predsjednik OBNOR-a 1941 – 1945 Pljevlja”, podsjećaju u saopštenju.
Nakon toga prisutnima se obratio Radojica Radojević, predsjednik SOBNOR-a Crne Gore:
“Srdačno želim pozdraviti sve prisutne delegacije ovog slobodarskog skupa. Zahvalnost našem predsjedniku Milenku Joviću na pozivu da danas budemo skupa. Okupili smo se danas pored ovog slobodarskog zdanja, pored Spomenika narodnog heroja Boška Buhe. Danas smo na ovom časnom mjestu da zajedno obilježimo ovaj bolni dan 27. septembar 1943. godine, kada je u sedamnaestoj godini Boško poginuo, nedaleko od sela Jabuke, kod Pljevalja, ubivši prethodno nekoliko neprijateljskih vojnika, koji su ga dočekali u zasjedi kada se vraćao s omladinske konferencije.
Prilikom zasjede sa Buhom su još bili, politički komesar bolnice Bogdan Radan koji je takođe poginuo na licu mjesta i doktorica Saša Božović koja je tom prilikom ranjena i zarobljena, ali je ubrzo oslobođena”, istakao je on.
Radojević podsjeća da je narodni heroj Boško Buha rođen 1926. u Novoj Gradini, Virovitica, Hrvatska.
“Kao dijete siromašnih seljaka, koji su poslije prvog svjetskog rata kolonizirani u Podravini. Boško je poslije završene osnovne škole ostao na selu. Poslije uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske, čim je počelo iseljavanje Srba iz Hrvatske, dolazi u Mačvu, gdje 1941. stupa u Mačvanski partizanski odred. Kratko je vrijeme bio na liječenju u oslobođenom Užicu, a prilikom povlačenja partizanskih snaga iz Srbije, i Boško se povlači s borcima Užičkog partizanskog odreda; poslije formiranja Druge proleterske brigade, ulazi kao borac u sastav 4. bataljona. Već prilikom odbrane Užica, i zatim u borbama na Trešnjici i Karanu, Boško je pokazao izuzetnu hrabrost. Istakao se kao jedan od najvještijih bombaša u nizu borbi na Čajniču, Kozari, Tarčinu, Kupresu, Jajcu, Livnu i drugim mjestima, gdje god se borila njegova proleterska brigada”, kazao je u obraćanju.
Omiljen, kaže, među borcima zbog svoje mladosti i cijenjen po rijetko viđenoj hrabrosti, 2. proleterska brigada, u kojoj je Boško bio vođa bombaškog odjeljenja, upućuje ga, kao svog delegata, na prvi kongres antifašističke omladine Jugoslavije.
“Imao je tada tek šesnaest godina, malena rasta, ali odlučan u nastupu. Zatražio je riječ. Kada se popeo na govornicu, jedva se vidio, ali je svojim govorom izazvao među delegatima oduševljenje: “Ja ću da vam pričam, drugovi, kako mi idemo na bunkere…” i pričao je kako se on i njegovi drugovi bombaši veru i po vrhovima kuća i kroz dimnjake bacaju bombe na ustaše. Čak se i Vrhovni komandant Narodnooslobodilačke vojske i partizanskog odreda Jugoslavije, uzbuđen Boškovom pojavom i riječima, digao sa svog sjedišta i čestitao mu. Jer, Boško u tom času nije bio samo delegat Druge proleterske. Bio je predstavnik revolucionarnog pokreta mladih, cijele organizacije, Saveza komunističke omladine Jugoslavije, koja je do tog Kongresa u temelje buduće Jugoslavije položila dvanaest hiljada života. I u kasnijim borbama na Kupresu, i u V neprijateljskoj ofanzivi, Boško je ispoljio veliku hrabrost, zbog čega je u dva maha nagrađen poklonima Vrhovnog komandanta”, naglašava Radojević.
Poginuo je, u sedamnaestoj godini, 27.9. 1943. godini.
“A krajem septembra 1943. na groblju ovdje na Varoši okupilo se cjelokupno stanovništvo Pljevalja. Uz počasnu stražu svojih drugova, dječaka, bombaša, sahranjen je Boško Buha. Tada su mu saborci i Pljevljaci odali sve počasti. Narodnim herojem proglašen je 20. decembra 1951. godine. Boško Buha će ostati upamćen u našoj istoriji kao jedan od najpoznatijih partizana, najčuveniji partizanski bombaš i borac herojske 2. proleterske brigade. Dječak ratnik koji je za dvije godine ratovanja prošao sito i rešeto najkrvavijih partizanskih bitaka. Slava mu”, poručuje Radojević.
Danas, dodaje, živimo u vremenu kada pojedinci i grupe pokušavaju negirati lik i djela drugova i drugarica učesnika NOR-a i revolucije, a time i negiraju našu slavnu antifašističku prošlost.
“SOBNOR-a Crne Gore kao nastavljač njegovanja revolucionarnih tradicija i izvorne ideje naše slavne NOB-e, oštro će se suprostaviti svim onim snagama i pojedincima koji negiraju našu slavnu NOB-u a veličaju poražene snage u drugom svetskom ratu i njihove vodje. Prilikom svakog okupljanja pored spomenika slobode iz nase slavne NOB-a, spomen bista i spomen obelježja, sa ponosom se prisjećamo, prije svega onih koji ne žališe svoje živote i dadoše ih za slobodu svoga kraja i svoje zemlje.
Naša je trajna obaveza i najmanje što možemo da uradimo je da nikada ne zaboravimo, one koji su svoje živote ugradili za slobodu naše domovine. Nadamo se da će časni i junački život narodnog heroja Boška Buhe, biti uzor mladim generacijama i narastajima a ovaj Spomenik će na ovom istom mjestu vječno ostati da nas na to posjeća”, naglasio je Radojević.
Neka vječno žive sjećanja na našeg Boška, i neka vječno žive sjećanja na našu slanu NOB-u, poručuje na kraju Radojević.
Izvor-cdm
