Psihosomatska oboljenja su tjelesna oboljenja u čijem nastanku psihički činioci imaju značajnu ulogu.
Postoje eksperimentalni dokazi vršeni na životinjama koji dokazuju da oštećenja organa mogu biti prouzrokovana emocionalnim stresorima. U najvećem broju slučajeva ogromnu ulogu u nastanku psihosomatskih oboljenja imaju vegetativni nervni sistem i endokrine žlijezde. Stanja emocionalne napetosti, prolongirana i hronična anksioznost, unutrašnji konflikti, osjećanja krivice ili osjećaj manje vrijednosti, naglašena ambicioznost itd., mogu izazvati poremećaje fizioloških funkcija ili dovesti do trajnog oštećenja organa ili pojedinih tkiva.
Psihosomatska oboljenja su tjelesna (somatska) oboljenja u čijem nastanku psihički činioci imaju značajnu ulogu. Intenzivne emocije, potiskivanje i kumulacija besa, agresivnosti i slično moze dovesti do tjelesnih oboljenja ili pogoršati već postojeća oboljenja, piše na internet stranici vaspsiholog.com dr Vladimir Mišić psiholog i psihoterapeut.
Šta su psihosomatske reakcije, a šta psihosomatske bolesti?
Psihosomatske reakcije: većina nas ih ima ponekad i to je vrsta reakcije gdje postoji samo funkcionalni poremećaj (trenutni poremećaj u radu nekog organa), ali nema promjene na organu (zbog toga se u ovom slučaju ne govori o oboljenju). Tipične psihosomatske reakcije su: iznenadni ubrzan rad srca, znojenje dlanova, crvenilo na licu, osipi na koži, vrtoglavice, hiperventilacija i sl.
Psihosomatske bolesti: u ovom slučaju se podrazumijeva postojanje promjena na organu, odnosno oštećenje organa usljed dejstva stresa.
Neke od tipičnih psihosomatskih bolesti su:
Kardio-vaskularne: infarkt miokarda, hipertenzija arterije, vaskularne glavobolje. Javljanju hipertenzije posebno doprinose agresivne i neprijateljske tendencije i emocije. Smatra se da su osobe sklone hipertenziji hronično bijesne.
Gastro-intestinalne: ulkus – čir (na želudcu ili dvanaestopalačnom crevu), povraćanje, gastrični bolovi i abdominalne kolike.
Respiratorne: bronhijalna astma je najčešći respiratorni poremećaj. Astma se pojavljuje kod djece uzrasta od dvije do sedam godina. Gušenje djeteta izaziva kod majke paničan strah. Napad se javlja kao strah od napuštanja ili preteće agresije majke.
Endokrine: hipertireoza, hipotireoza, povišen šećer.
Poremećaji kože i zglobova: ekcemi, promjene na koži, mijalagije, kočenje, bolovi u zglobovima.
Ko su osobe sklone psihosomatskim poremećajima?
To su osobe koje nisu u stanju da verbalizuju, riječima izraze svoja osjećanja. Oni naprosto ne umiju da misle o svojim osjećanjima. Ovaj fenomen naziva se aleksitimija (“bez riječi za osjećanja”), nesposobnost da opišu sopstvena osjećanja.
Zbog nesposobnosti da verbalizuju ono što osjećaju kod ovih osoba sva unutrašnja tenzija koja je sastavni dio osjećanja se direktno izliva u tijelo i osoba nema kontrolu nad osjećanjima. Hronično izlivanje i stvarenje unutrašnje tenzije može dovesti do poremećaja u radu unutrašnjih organa ili njihovog trajnog oštećenja.
Psihotrepijski rad sa ovim osoba sastoji se u učenju klijenata da govore o svojim osećanjima, da kažu čega se plaše, šta je to povodom čega hronično brinu, šta im smeta i povodom čega se ljute itd. Kada nauče da govore o svojim osjećanjima onda postaju sposobni da o njima misle, što predstavlja nužan preduslov za kontrolu i mijenjanja osjećanja.
Izvor-vijesti
