U ovim turbulentnim vremenima jedan snimak sa košarkaškog terena koji je obišao region raznježio je mnoga srca slaveći ljubav na najromantičniji način. Prosidba kakva nije zabilježena na našim prostorima desila se na utakmici Budućnost-Podgo rica , k a d a je košarkaški sudija Stefan Vuković zaprosio Pljevaljanku Violetu Lazarević (24), košarkašicu Budućnosti Bemaxa. Njihova ljubavna priča koja je započela prije 4 godine, 12. aprila ove godine pretvorila u bajku. Iako su stalno zajedno Violeta nije ni slutila da će finalna utakmica ženske lige na kojoj su odbranile titulu državnog prvaka, biti njena najvažnija životna utakmica. Mislila je Violeta da Stefan toga dana neće biti prisutan na utakmici, jer je sve vješto organizovao, da Violeta ne sazna. Na romantičan i emotivan način zaprosio je Violetu u 14 -om minutu utakmice, a ona je odgovorila „Da“ uz gromoglasne ovacije i čestitke igračica oba kluba. Violeta se trudi da sa osmijehom korača kroz život i smatra da je upravo osmijeh njen zaštitni znak i glavno oružje. Odgovorna je, posvećena, prije svega porodici, tako i prema obavezama. Voli sport, a porazi joj kao i većini sportista najteže padaju, ali se trudi da iz svakog poraza nauči nešto i da izvuče pouku. Zahvaljujući košarci upoznala je ljubav svog života.
– Košarka je kriva što sam upoznala Stefana i to je negdje moja nagrada za sav trud i ljubav koji sam uložila kada je košarka u pitanju i vratila mi je na najljepši mogući način. Sada smo poznati zahvaljujuci ljubavi koja nas je spojila a i na kraju smo je na košarkaškom terenu i krunisali na najljepši mogući način. Sve je to zasluga Stefanova, jer je on to isplanirao i organizovao na najbolji mogući način. Da sam zamišljala ljepši način, mislim da ga ne bih smislila. Nevjerovatno je to sakrio od mene i začudila sam se kako uopšte nisam ništa primijetila. Još uvijek sam u šoku od svega. Lijepo se osjećam i uživam u svemu a najviše u ljubavi koju mi Stefan pruža, to je zapravo poenta – priča Violeta za „Pljevaljske novine“ i dodaje da nije vjerovala šta se dešava u tom momentu kada je zaprosio. Mislila je, kaže, da sanja.
-Sada kada vraćam film još uvijek mi nije potpuno jasno da se sve ono meni desilo. Mislim da ću se još dugo prisjećati svega i iznova oduševljavati prosidbom. Oko mene su svi plakali, sem mene. Na meni je bio samo osmijeh i oduševljenje, kao i neopisiva radost jer su se svi iskreno radovali našoj sreći i ljubavi. Šutirala sam sa dijamantskim prstenom i postigla najljepše i najvažnije poene u životu – iskrena je Violeta koja uživa u trenutnoj situaciji i raduje se svemu što dolazi u bližoj budućnosti.
– Svadbu planiramo naravno, ali kada će to biti ne znam, jer idemo polako, korak po korak jer je to sigurnije, a i ljepše. Sve u svoje vrijeme. Zajednički život nastavljamo u Podgorici, a za kasnije vidjećemo. Što se tiče dalje karijere, trenutno ne znam još ništa, imam dosta planova za koje ću se potruditi da budu realizovani u budućnosti. Idemo polako, sigurno i odlučno u nadi da će nas to odvesti do ostvarenja ciljeva – ističe ova uspješna košarkašica. Po njenim riječima porodica joj je najvažnija u životu.
– I zahvaljujući porodici danas sam ovdje gdje jesam, oni su najzaslužniji za svaki moj uspjeh. S obzirom da sam relativno davno otišla od kuće, vrlo često mi fali porodica. Jako sam vezana za njih i ta daljina mi najteže pada. Voljela bih kada bi postojala ta mogućnost naravno, da živimo u istom gradu i mislim da bi tada sve bilo lakše. Ovako jedan dio mene mi uvijek nedostaje. Djetinjstvo je najljepši period za mene i negdje se trudim da to dijete i dalje živi u meni i da nikad ne odraste. Najvažnija lekcija koju nosim iz porodice je da uvijek budem svoja, iskrena, pravedna i da cijenim prave vrijednosti, koliko god ih je teško danas pronaći da one zapravo negdje i dalje postoje. Da svi ljudi imaju nešto dobro u sebi i da volim sve ljude, bez obzira na razlike – kaže Violeta. Od kada zna za sebe Violeta se bavi sportom. Pored košarke bavila se i odbojkom.
-Košarkom se bavim od 14. godine. Čudan je moj početak, kada je košarka u pitanju, jer je, zapravo, kao mlađa nisam voljela. I sve to se promijenilo kada sam na nagovor trenera pošla na prvi trening i od tada, pa sve do danas, ne odustajem od košarke. Košarkom sam se počela baviti izključivo iz ljubavi, a u profesionalne vode sam se upustila kada sam pošla u ŽKK Budućnost. Baveći se košarkom, nažalost, kažem nažalost iz razloga što sam zahvaljujući njoj iskusila najružniju stranu sporta, a to su povrede, koje su me naučile da nikad ne odustajem od stvari koje volim i da je sam život jedna velika borba. Moji počeci su bili u ŽKK Rudar i iz tog kluba nosim ljubav prema sportu i jednu veliku lekciju da nikad ne treba odustajati i da su neka razočarenja samo lekcije iz kojih izlaziš kao pobjednik ili u najgorem slučaju kao gubitnik – naglašava Violeta. Prekretnica za Violetinu karijeru bio je ugovor za ŽKK Budućnost, u kojem igra već osam godina.
– Sa nepunih 18 godina potpisujem prvi ugovor. Pored promjene sredine, promijenila sam i društvo, školu. Tamo je dosta napornije jer je mnogo više treninga, a što se tiče škole dosta je zahtevnija. Pošto sam došla u 4. razred gimnazije morala sam se mnogo dokazivati jer me profesori nisu znali. Ali, hvala Bogu imala sam tu sreću da sam upoznala jako dobre ljude i društvo sa kojima se danas družim i za koje mislim da su prijatelji za cijeli život. Zahvaljujući njima taj prelazni period mi je mnogo lakše pao. Slobodno mogu reći da sam sad u Podgorici domaća i potpuno sam se navikla na tu sredinu. Ove godine sam nekako bila najsrećnija u ovom klubu. Imale smo jako uspješnu sezonu, ali najbitnija je bila atmosfera u ekipi. Sve smo bile kao jedno i upravo iz takvog tima proizašao je i uspjeh. Za mene je jako bitan timski duh i kada postoji takva energija onda je sve lakše. Mnogo pobjeda sam ostvarila u ovom klubu, ali sve pobjede ove godine su mi bile najljepše i ovaj period ću uvijek pamtiti, jer ove godine ŽKK Budućnost Bemax imao je ekipu koja je napokon bila ekipa u pravom smislu riječi – objašnjava Violeta. Na pitanje šta misli o uslovima za bavljenje sportom u Pljevljima, Violeta kaže da su jako loši, te da smatra da će se ovim tempom sport potpuno ugasiti, ali nažalost, da nije takav slučaj samo u sportu nego i u drugim sferama. Violeti želimo sreću, kako na privatnom tako i na profesionalnom planu, a s obziorm na njen borbeni duh i upornost ne sumnjamo da neće ispuniti svoje planove.
S.Z
Završila psihologiju, a nedavno i za nutricionistu i personalnog trenera
Pored uspješne sportske karijere Violeta je stigla i da završi studije Psihologije.
– Završila sam Psihologiju jer sam se pronašla u njoj i posle košarkaške karijere vidjela sam sebe kao psihologa koji će pored terena i van njega pomagati svim ljudima. Takođe, od skoro sam završila i za nutricionistu kao i za personalnog trenera. Smatram da je obrazovanje jako bitno i da se pored sporta i svih napora koje nosi sport, uporedo možemo baviti i nekim drugim stvarima koje nas zanimaju. Naravno, nije uvijek bilo lako, ali ako nešto zaista želimo onda ništa nije teško. Treba slediti svoje snove i cijelog života ih ostvarivati. Fakultet mi je mnogo pomogao ne samo u sportu već i u mnogim životnim situacijama. Pogotovo u periodima teških povreda koje sam imala – ističe Violeta i dodaje da je tada i sazrela mnogo prije nego ostatak njene generacije.
– Iskusila sam teške stvari koje su mi iskreno mnogo pomogle da shvatim šta zapravo želim u životu. Sport zahtijeva potpuno posvećenost i nekada je teško uskladiti ostale obaveze, ali dobra volja i organizacija sve omogućavaju. Životni moto mi je da uvijek slijedimo svoje snove i da se potrudimo da ih realizujemo, a ne da odustanemo usled prve prepreke – zaključuje Violeta.
Tekst objavljen u „Pljevaljskim novinama“ 1. maja 2022. g.
