Guslar je vjekovima, u ratu i miru, pjevao o slobodi i viteštvu, o pravdi i istini, o ljudskoj veličini i moralu. Gusle pamte srpske uspone i padove, velika stradanja i pogibije, brojne primjere čojstva i junaštva. Njihova snaga je vjekovima bila motivacija i nadahnuće srpskom rodu da očuva svoje duhovno biće, da sačuva vjeru i nadu u bolje sjutra. Gusle su i danas tu da nas podsjete kako je veliko i sveto biti čovjek. Gusle otkrivaju poetiku od ljutog boja do ljubavnog treptaja, a njegoševskim rječnikom kazano “opijaju duševnim pijanstvom”. Neki bi rekli gusle su sve i svja, a on kaže gusle su ja. To je, kako kaže, njegov način života. Za njega su gusle blago koje se ne da izmjeriti nikakvim materijalnim vrijednostima jer „gusle dosežu u sferu najvećih duhovnih, moralnih i ljudskih vrijednosti“. Vukojica Sandić, guslar, pjesnik, zdravičar, prvu Školu gusala „Sandić“ otvorio je 2010. godine u Beogradu, kasnije u Priboju, Prijepolju, Zlatiboru, Užicu, Bijeljini, a 15. maja ove godine i u Pljevljima. To je bio povod za razgovor sa čovjekom, vrhunskim poznavaocem gusala, istorije i kulture našeg naroda, koji je otišao iz Pljevalja prije 41 godinu, sa 16 godina, ali kako ističe, Pljevlja i njegovo rodno Bobovo iz njega nisu nikada. Iako je završio dva fakulteta, kaže da su za njega gusle i čojstvo najvažnije. Želja mu je da svoje znanje prenosi drugima, a ponosan je otac četiri kćerke koje se bave etno pjevanjem.
-Gusle su opojno nadahnuće za vrhunsko preganuće i svjesnu žrtvu za sve ljudske vrline i vrijednosti kojima se ne daju ničim izmjeriti, na kojima se pletu vijenci slave, sreće i slobode. One su, ne samo istorijska čitanka i bukvar, nego mnogo više. Gusle suduhovni arhiv našeg naroda – kaže Vukojica i dodaje da gusle ne smijemo da zapostavljamo jer nas gusle uče, prije i posle svega, da budemo ljudi. Vukojica navodi riječi Miroslava Čangalovića koji je na predavanjima studentima govorio da su „gusle najjednostvaniji, pa samim tim najsavršeniji muzički instrument. Njihovi tonovi su toliko jednostavni da ljudsko uvo ne može da ih pohvata“.
– Sva narodna i životna mudrust i filoziofija satkana je u guslama, epskim pjesmama. Cilj otvaranja Škole gusala „Sandić“ jeste vraćanja gusala na pijedestal koji zaslužuju. Hoću da vjerujem da dok postoje ljudi koji prepoznaju ono što radim da će gusle opstati i ostati i nas sačuvati. Sem Boga i gusala boljeg prijatelja nemamo – smatra Vukojica.
Po njegovim riječima kada je planirao da otvori prvu Školu gusala u Beogradu mnogi su bili nepovjerljivi, ali Vukojica je vjerovao u sebe, spremao se 15 godina za ovu školu. Na pitanje da li je imao pomoć pri otvaranju Škole gusala, Vukojica naglašava da jeste, Božiju pomoć. Polaznici Škole gusala „Sandić“ uče, ne samo guslanje, već besjede, zdravice, životne mudrosti, pisanje pjesama, analizu pjesama, izradu gusala… Objašnjava da je ranije skoro svaka srpska kuća imala gusle, ali su potisnute nakon Prvog svjetskog rata. -Poginula je jedna trećina stanovnika i srpski narod je bio zavijen u crno. Koliko su bile značajne govori podatak da je kralj Aleksandar Karađorđević 1924. godine organizovao Festival gusala. Kasnije Drugi svetski rat i stradanja. Uz gusle su se pjevale pjesme u kojima se slavi Bog, pominje kralj a Titu nisu trebale takve pjesme. Zahvaljujući Savu Kontiću koji je pjevao uz gusle „Druže Tito mi ti se kunemo“, „Bitku na Sutjesci“… na svečanostima u to vrijeme gusle su se održale dok nisu došle nove generacije – naglašava Vukojica koji je otvorio prvu Školu guslala sa šest prijatelja. Vukojica kaže da je posle dvije godine od otvaranja Škole, rastao broj zainteresovanih, a popularizaciji je doprinijelo guslarsko veče održano 2012. godine u prepunoj sali SC „Šumice“ u Beogradu. Na koncertima pored guslara iz Škole uvijek imaju dva do tri poznata guslara.
-Kroz našu školu prošlo je više od 800 ljudi – kaže Vukojica ističući da trenutno imaju 12 mladih guslara koji su spremni za svaku pozornicu. Upitan šta je najvažnije za dobrog guslara Vukojica odgovara da su to talenat, ljubav, upornost i konstantan rad. Kako ističe, nije presudan dobar glas, već tehnika, način interpretacije, kazivanje, donošenje pjesme.
-Prije otvaranja Škole gusala „Sandić“ nakoncertima guslara u Beogradu bilo je 70 ljudi, a nakon otvaranja ove škole na koncertu koji smo održali na „Kolarcu“ u dvorani koja ima 850 mjesta tražila se karta više. Profesor dr Ranko Popović kaže da su gusle božanska darovnica naroda srpskoga. Ne znamo tačan podatak koliko su stare. Meni nije bitno koliko su stare već koliko su važne. Važne su nam onilko koliko želimo da se sačuvamo kao narod, kao nacija. Koliko želimo sačuvati sebe, ako su božanska darovnica, a jesu, onda bez gusala ni preko praga – zaključuje Vukojica. Vukojica je želio, kako kaže, da bude spreman da u svom rodnom gradu otvori najbolju Školu gusala. Otvaranje Škole planirao je za 15. maj u prostorijama SKC „Patrijarh Varnava“.
-Mislim da će ova škola biti kraj mojih afiniteta. Pljevljaci su rasadnik dobrih guslara, jer se rađaju kao guslari. Preko 50 poznatih guslara potiču iz Pljevalja. Uspio sam da naučim ljude iz Vojvodine, Bosne… da postanu dobri guslari i vjerujem da ću za 5 godina u Pljevljima imati makar 15 vrhunskih guslara mlađih od 20 godina – ističe Vukojica. Podučavajući mlade o životnim vrijednostima, Vukojica analizira stihove pjesama jer svaki stih iz narodne poezije vječna je pouka koja donosi radost srcu i snagu duhu.
S.Z.
